Napisao je Branko Čopić:”Semptembar dođe mio svima okićeni grozdovovima. Ovaj će mjesec tebi da dadne, bogate plodom vinograde”.Lijepa pjesma i znali smo je napamet, jer sadržala je sve ono što jesenski rujan donosi svojim vlasnicina, drugima, nama.
Obradovao se ovih dana kod Zlatka Sirca u Turčišću, kada sam vidio vrhunske kruške vilijamovke koje će uskoro biti prerađene u rakiju. Kušali smo to divno mlado stvorenje i samo kazali, bolje nema nigdje. Pohodio nas je jedan ratar, koji je kazao da je na hektaru zemljišta dobio 90 tona super kvalitetnog krumpira. Pa Slavek to je rekord.
– Ne samo kaj je rekord, nego su svi krumpiri kao jedan i zdravi. Najperspektivniji mladi vinar Krešimir Lovrec, nema riječi kojima bi opisao ljepotu i kakvoću svojeg grožđa. – Imat ćemo samo vrhunsku kvalitetu, ispod toga ne beremo, optimističan je Krešimir kojem htjedoh dati titulu “Krešimir I. Lovrec”.
Magistar Tomšić, nikada nije imao bolje jabuke, šljivar Pokolič, nikada bolje šljive, naš zvonar Krešo nikada bolje vilijamovke, a Milica Kamenarova nikada sočnije smokve i breskve, Hadelove kupine i aronija nikada bolje, Šafarićeve maline vrhunska kakvoća.. Svega dobrog Svevišnji dade Hortus Croatiae.
Manje lijepu novost donio me naš čovjek na privremenom radu u Njemačkoj i Austriji. Zabrinuto, ali argumentirano Francek mi kaže kako se u Njemačkoj, pa sada već i u Austriji zatvaraju katoličke crkve i potom prodaju Jehovim svjedocima kojih je sve više.
S pravom se boji kako će Hrvati ostati bez svojih katoličkih crkava jer nema svećenika – župnika, ali i ljudi se ispisuju iz vjere. Pokušao sam ga ispraviti i reći kako se ne ispisuju iz vjere, nego iz crkve zbog poreza koje moraju plaćati Crkvi.
– Meni je to svejedno, zbog čega se ispisuju, jer vidim da to čine i da ih je sve manje. Mnogi zauvijek odlaze iz naše crkve, drugi pristupaju baptistima, treći jehovim svjedocima, četvrti luteranima i tako se rasipa naše jato i stado vjerničko koje je bilo brojno u vrijeme onog komunizma u Domovini.
Podatak je grozan i vrijeme je da biskupi i svećenici prihvate apele i pozive Pape Franje i siđu i pođu na rubove gradova i država, među ogladnjeli, poniženi, prevareni, premoreni i shrvani i neka im vrate ili ojačaju vjeru.
Jer osim što ostajemo bez svojih svećenik ai svojih crkava, izloženi smo svakodnevnim agitacijama Jehovih službenika, koji obilaze naše, katoličke obitelji i nagovaraju ih da iziđu iz Katoličke crkve,koja po njima nije ništa drugo nego skupljačica novca. Nekoliko skupina Jehovih svjedokinja susreo sam u Merhatovcu, Frkanovcu i Žiškovcu i mogu kazati da su vrlo aktivni i da dolaze onima koji su istinski vjernici, ali načeti.
Načeti nepravdama koje im se čine, ovrhama koje im vise nad glavama, nedobijanjem plaća i kao takvi upijaju riječi Jehovih svjedoka, koji, vidi čuda za sve imaju rješenje, ili barem detektiraju krivca, a to su kršćanski svećenici. Pitao sam ih jesu li oni Jehovini svjedoci od svojeg rođenja, ili im se nešto zamjerilo u crkvi pak su sada oporba. Nitko od ovih koji hodaju našim krajevima nisu rođeni kako Jehovi svjedoci i rimokatolici su.
Ranjivi su, svemu unatoč, i trebaju pomoć. Trebaju svećenike u svojem dvorištu, na svojim njivama, svojim tvornicama, svugdje gdje vrebaju “hijene” spremne zaskočiti katoličkog mladića i djevojku. Svećenici, više nego li ikada vaša su stada u opasnosti. Posluhnite svog vrhovnog poglavara. Ako nas poplave Jehovci i ISIL-ovci, ne piše nam se lijepo. Da i naše crkve Jehovci ne pokupe a ISIL-ovci spale.
Stvari su preozbiljne za prepucavanja i prepričavanja, treba reagirati i djelovati. Više Jehovih svjedoka i izbjeglica iz Sirije, Libije i drugih država ulazi u Hrvatsku i puno toga traže i žele. Možda požele i crkve naše svete i lijepe.
VIDEO: Reporter RTL-a proveo je dan sa stotinama izbjeglica u Budimpešti, koji već dan i pol čekaju ispred željezničkog kolodvora ukrcaj u valove za Njemačku. Video pogledajte u nastavku.
