U narodnu memoriju već stoljećima je utkano praćenje vremenskih prilika pa je dobro poznato da svakog ljeta poslije svetkovine Velike Gospe (15. kolovoza) s prvom ozbiljnijom kišom dolazi do osjetne promjene vremena kad pomalo jenjaju nesnosne vrućine i u zraku se pomlo osjeća miris nadolazeće jeseni. I ove 2015. se isto događa, međutim, ovogodišnje slavlje na Veliku Gospu u narodu će ostati upamćeno po propovijedi našega kardinala u gradu Sinju.
Ovoga ljeta, a osobito u vremenu nesnosnih kolovoških vrućina, kad je – kako to kažu novinari – “sezona kiselih krastavaca”, mediji se dohvatiše Predsjednice RH, pa tamburaju li tamburaju o njenim ovoljetnim aktivnostima. Što to mnoga novinarska pera predsjedničine ovoljetne aktivnosti smeta i što je u njima toliko čudno, pa i neobično?
Kad su političari i, općenito, njihove aktivnosti u pitanju, mene uistinu ništa ne čudi i ne iznenađuje, jer sam u životu, hvala Bogu, svašta vidio, čuo i doživio. Čemu tolika halabuka oko toga kad se tu ništa ne može i neće promijeniti, jer, valja vjerovati, naši političari rade svoj posao onako kako najbolje znaju i umiju.
Najčešće – u svoju korist. Jer, kaže ona narodna: “Ne laje pas radi sela…” Mi smo ih birali. Mi izabrali. Mi im omogućili da rade – kako rade. Za boga miloga, pa ni prije izbora nisu obećavali da će – ako budu izabrani – raditi onako kako većina želi. Kažu, gospođa predsjednica preferira i obilazi samo ona mjesta u kojima su na poziciji ljudi njene političke opcije.
Cendraju što su je uslikali kako postavlja keramičke pločice, kako s ribarima ribari, te, eno je na kombajnu u žetvi pšenice, pa i upravlja trajektom… A nije! Nije upravljala onim trajektom na čijem je komandnom mostu uslikana. Trajektom je upravljao – autopilot.
Sve je to, ljudi, u promidžbene svrhe. Nek’ ljudi vide da joj, kako je i sama rekla, ništa nije teško raditi. Istinabog, ona snimka na komandnom mostu trajekta je fakat nerealna. Predsjednica je, kao i čitava posada trajekta samo uživala u trenutku. I pozornosti – nazočnih. A, možda bismo u Hrvatskoj puno bolje živjeli kad bi i državom upravljao nekakav “autopilot” dok bi političari, kad ih već moramo imati, samo figurirali? Mislim da im to ne bi odveć teško palo.
Kakva bi to tek ušteda bila – za Državni proračun! Bogme, ni njeni prethodnici nisu bili sveci. Svaki od njih je imao svoje sklonosti. I aktivnosti. Bilo je tu koječega. Na to se, naravno, danas zaboravlja. Za mnogo toga se nije ni smjelo znati. Ni spominjati! Bit će da se ovdje radi o čistom jalu predsjedničinih oponenata. Inače, blago nama s našim političarima. S njima nikad nije dosadno.
Svi nas oni vole – pred izbore! Svi samo na nas misle – pred izbore! Svi su u bedu zbog predsjedničinog kolovoškog desetodnevnog boravka dolje na jugu domovine i koliko će sve to koštati, nas, porezne obveznike. A kad su troškovi oponenata u pitanju tad je to, je li, kao, normalno i to, naravno, ima smisla. Zašto se političari zbog toga bune kada se narod ne buni. Ih! Da ih ne poznajemo, mislim, političare.
Od vanjskopolitičkih pitanja najaktualnije pitanje su – izbjeglice. I sa istoka i sa juga globusa. Mnogi se pitaju tko je za to kriv? Tko drugi nego političari. Svi pomalo, a najviše oni koji upravljaju i drmaju svjetskom politikom, a mi se, naivni ljudi, međusobno svađamo tko je od njih bolji i pravedniji.
Izgleda da staroj Europi na naplatu dolazi njena prošlosti, jer od prošlosti – kolikogod mi to željeli i htjeli – nemoguće je pobjeći… Predugo je Europa živjela i uživala u svojim kolonijama i bila pošteđena briga i muke potlačenih i koloniziranih.
Sad će stari kontinent vidjeti i na vlastitoj koži osjetiti kako se širi vjera i kultura. Europi se danas tresu gaće, pa glumi zatečenost i šokiranost pred nezaustavljivim valom izbjeglica koji – riskirajući vlastiti život – bježe pred ratnim strahotama u svojoj domovini tražeći spas kod nekadašnjih svojih kolonizatora – Europljana. Sve je to netko jako dobro osmislio i ideju lukavo provodi u djelo. Jer, kako u pjesmi kaže Tereza: “(…) sve se vraća, sve se plaća(…) svaki stari dug (…)!”
Što tek reći za sve Križarske ratove i sva ona klanja i pljačkanja počinjena u tim ratovima? A, sve u ime “vjere”! Zapravo, radilo se o pljačkanju blaga na tim ratnim pohodima. Kad su vjerska uvjeravanja u pitanju vrlo brzo bismo mogli na djelu vidjeti kako to izgleda, i na vlastitoj koži osjetiti, osjetiti svu “draž” uvjeravanja, prihvaćanja i širenja vjere nekoga tko ti mačem vitla nad glavom. I, opet će, kao i kroz čitavu ljudsku povijest, ceh platiti nedužni ljudi.
Naš kardinal Bozanić, kao izaslanik pape Franje, predvodeći svečanu misu u povodu svetkovine Velike Gospe i 300. obljetnice svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, u Sinju je rekao:“DOSTA NAM JE PODJELA!”
Mislim da ne griješim (ako griješim – moja iskrena isprika!) da od 2000-te godine pa naovamo, znači, od trećesiječanjskih parlamentarnih izbora, te pobjede Stjepana Mesića na predsjedničkim izborima, s oltara, a osobito iz vrha Crkve u Hrvata nije se čulo nešto ovako kao što se čulo na propovijedi u Sinju.
Ne znam, možda, kao izaslanik pape Franje, u propovijedi kardinal, kao po običaju, nije bio oštar prema vladajućoj garnituri ili je već siguran u pobjedu njemu bliskije političke opcije? Vrijeme će, kao i uvijek u životu, pokazati što je istina.
Jer, da je i minimum dobre volje, iskrenih i poštenih namjera spram ljudi, ratovi i krvoprolića diljem globusa bi u velikoj mjeri prestali.
Nadam se da će od sada pa nadalje u našem društvu polako jenjati dosadašnje podjele.
Naime, još i prije Isusova vremena pa sve do danas, vjerski poglavari imaju najveći utjecaj i na ljude i na društvo u cjelini! Vjerujem da je kardinalova izjava: “DOSTA NAM JE PODJELA!” uistinu PRIJELOMNI TRENUTAK u životu Hrvatske!
