Mnogi su mi u utorak u Cirkovljanu, u crkvi Svetog Lovre, nakon Svete mise prišli i pitali jesam li snimio (tonski) propovijed koju je imao profesor Dr. Juraj Kolarić, domaći sin međimurski, s prebivalištem u Zagrebu.
Sretnici su oni koji su čuli Kolarićevu propovijed koja je bila “ura povijesti” o prvom hrvatskom predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu te o Domovini i Državi Hrvatskoj.
Nitko od nazočnih, unatoč velikoj vrućini nije se pomaknu slušajući Kolarićeve riječi. Jer toliko lijepih riječi, toliko usporedbi, poruka i molbi može izreći osoba koja zna povijest, koja cijeni Tuđmanova dijela i voli Hrvatsku.
Kolarić je Tuđmana stavio na najuzvišenije mjesto u dugoj, teškoj, često puta i krvavoj ali i dičnoj povijesti. Kazao je kako je Dr. Franjo Tuđman “ranih devedesetih” minulog vijeka ostvario težnju hrvatskog naroda da ima svoju Domovinu.
-” Snažno u nju udaraju, vjetar, talas i oluje. Slomila se, prignula se. Na pijesku je-al još tu je“., izrekao je Kolarić, posljednji stih iz pjesme “Zvonimirova lađa”, Vladimira Nazora, kazavši kako je i nova Hrvatska poput te i takve lađe na vjetrometini prijatelja i neprijatelja, od prvih dana svog postojanja.
Podsjetio je Kolarić nazočne, a što bi trebali znati i svi Hrvati i Hrvatice, žitelji Hrvatske i povjesničari istiniti, kako je hrvatski narod svoju državu dobio 1941. godine i kako se toga ne bismo smjeli sramiti, jer težnja za svojom domovinom u Hrvata je postojala od stoljeća sedmog, ali stalno ih je netko u tome sprječavao.
Pozvao je Kolarić da trebamo biti ponosni na povijest Hrvatske, jer najviše puta su krivotvoritelji povijesti i oni koji je ne vole i žele, bili prepreka njezinoj nezavisnosti. Franjo Tuđman je znao osluhnuti težnje svog naroda i uz Božju providnost stvoriti modernu Hrvatsku i zato je on najveći hrvatski sin i Otac moderne i nezavisne domovine, naglasio je Kolarić.
Pojasnio je kako je Domovina sve ono što imamo i što smo naslijedili od predaka naših; rijeke, jezera, more, polja, šume, građevine… i sva druga dobra. A Država je političko uređenje i stanje. Stoga se Domovina ljubi, voli i brani, a Država poštuje i ona može pasti zbog niza slabosti, za razliku od Domovine koja je vječno u srcu.
U misli Kolarić je pozvao hrvatskog pjesnika Silvija Srahimira Kranjčevića koji je u svojoj pjesmi “Moj dom”, napisao: “Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim, i brda joj i dol“, uskliknuvši kako mi svoju Domovinu imamo u punini cijeloj.
Toga dana 4. kolovoza 2015. u Cirkovljanu i Prelogu čuo sam toliko lijepih riječi o Dr. Franji Tuđmanu i Domovini Hrvatskoj kao nigdje do sada. Svi koji su o Tuđmanu i Hrvatskoj govorili, a poglavito dr. Juraj Kolarić i prečasni Antun Hoblaj, naglasili su kako unatoč nekim slabostima i prvog predsjednika i nove Hrvatske, na njih trebamo biti ponosni.
Kako se ne s time složiti, poglavito kada znamo da su mnoge generacije hrvata željeli mati svoju nezavisnu Domovinu, a mi smo bili svjedoci njezinog stvaranja i danas smo njezini žitelji.
Svjestan sam kako nakon Kolarićevih riječi neće iz Savske 66 zadovoljno otići hrvatski branitelji, kako neće ljudi, poglavito mladež morati za poslom u strani i tuđi svijet, kako neće omekšati srca ovršiteljima ovim i onim, kako Zoran Mamić neće priznati da nije trener za Dinamo, ali znam da od sada Domovinu volim još više, zahvaljujući Kolarićevim i Hoblajevim riječima.