Dok se hrvatska predsjednica u Izraelu duboko kaje za zloćine nad Židovima u vrijeme NDH-a, dok premijer zrakomlatom kruži jadranskim priobaljem i Kvarnerom, a predsjednik Sabora nadgledava stolarsko-ličilačke radove na zgradi hrvatskog parlamenta, sve je izglednije kako Hrvatska ostaje bez dijela svog teritorija.
Naime, u našoj susjednoj zemlji, ovaj put onoj na sjeverozapadu, procurile su informacije, kako je Stalni arbitražni sud u Hagu, Sloveniji dao pravo na teritorij većeg dijela Piranskog zaljeva.
Je li službeno tako, još nije potvrđeno, ali poslovica starija od svih nas kaže: “Gdje ima dima, ima i ognja”, a učeći na hrvatskoj vanjskoj i inoj politici, možemo naslutiti da smo ” spet pokadili”.
Vrlo je degutantno da se o mogućnostima ostatka bez dijela hrvatskog teritorija na moru iščuđuje, Jadranska Kosor, osoba koja je kao hrvatska premijerka, 2009. godine potpisala sporazum o arbitraži sa svojim slovenskim kolegom Borutom Pahorom, podvalivši svekolikoj javnosti kako je taj sporazum u interesu Republike Hrvatske.
Podsjećam, u opciji je bila mogućnost vođenja spora kod Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu, što su predlagali mnogi pravnici, novinari i nezavisni političari.
Međutim Kosor i Vlada kojom je ona upravljala odlučila se za arbitražu i sada imamo što imamo, odnosno nemamo ili nećemo imati.
Sve ovo je rezultat slabog vođenja hrvatske vanjske politike, koja je uvijek bila spremna sa susjedima, ovim ili onim biti popustljiva. Točnije, prema hrvatskom teritoriju i zemlji koja je na svakom dijelu natopljena krvlju hrvatskog čovjeka, hrvatski se novo izniknuli političari odnose kao da je njihova igračka.
Znamo iz novije povijesti, dakle ne one koju smo iz knjiga učili, nego doživjeli da Slovenija ima stalne apetite prema našem teritoriju, a osobno sam doživio njihovu bahatost i spremnost da uzmu što je naše, na području Općine Sveti Martin na Muri.
Naselje Murišće, na lijevoj obali rijeke Mure, potpuno su prisvojili, a nekoliko stotina hektara nekada obradive zemlje Hrvati više ne obrađuju, jer su slovenske vlasti radile ogromne probleme, nakon osamostaljenja dviju država od 1991. godine.
Istina, nije hrvatski teritorij službeno slovenski, ali se oni ponašaju kao da je tako, a sve hrvatske vlasti lijeve i desne prelazile su preko tog pitanja. Izgleda kako su svi zaboravili svojevrsnu “balvan revoluciju” u rujnu 2006. godine, kada su slovenski državljani porušili drveće na put koji od mosta na Muri kod Svetog Martina na Muri, vodi u hrvatsko Murišće. Uslijedila je okupacija slovenske specijalne policije kod Murišća, na području koje katastarski pripada Hrvatskoj.
I dan danas na tom mjestu su česte ophodnje slovenske policije i nikome nije ugodno s hrvatske strane ovdje dolaziti ili boraviti. Hrvatska je u ovom primjeru “tolerantna”, a Slovenija “pravična”. Očito je kako su mnogi zaboravili i popustili slovenskim pretenzijama, kao i o srpskim na Adi kod Vukovara i tako Hrvatsku učinili još manje slobodnijom nego smo zaslužili. Zbog čega? Zbog dobrosusjedskih odnosa? A kakvi su to odnosi kada susjed uzima tvoju zemlju?! Još gore je kada naši političari iskazuju samo “čuđenje” i usmene “proteste”.