Hrvati i hrvatski državljani i dalje svakodnevno odlaze u druge države u potrazi za poslom i vjerojatno dugim življenjem izvan svoje domovine i države. Odlazak naših ljudi u strani svijet, poglavito mladih i obrazovanih veliki je hrvatski problem kojeg nisu ili ne žele biti svjesni hrvatski političari.
Kaže Dražen Žanko u jednoj svojoj pjesmi “…raseliti ih triba da ih manje ima, nisu tu ni bili, tad će reći svima…” i jasno pokazuje i ukazuje na nestajanje žive Domovine, a čvrstu vladavinu Države kojoj je jedino važno da postoji i vlada narodom, pak makar i malim. Njima je svejedno jer njihova djeca ne trebaju posao tražiti u stranom svijetu, niti oni trebaju strepiti od ostanka bez posla, svakojakih ovrha i bolesti izazvani besposlenošću i neimaštinom.
O štetnosti odlaska naših ljudi u srani svijet do sada su uglavnom govorili Katolička crkva, domoljubni novinari i razne udruge i oko toga se uglavnom od strane Hrvatske vlade nije činilo ništa. Kao gluhom dobro jutro, zvučalo je sve to. Međutim, sada je stvar prešla granicu crkvenih, novinarskih i udrugarskih upozorenja i poprimila ozbiljne razmjere.
“Idite van”, kazao je prilikom obilaska splitskog kampusa, hrvatski premijer Zoran Milanović i tako zapravo kazao, neka mladi odu kako bi on lakše vladao sve manjim brojem ljudi. Kazati će netko, kako je to kazao studentima dobronamjerno, želeći im bolje usavršavanje u svijetu.
Meni je to jasan poziv mladima da odu i to što prije i što dalje, te podcjenjivanje hrvatskih sveučilišta, fakulteta i škola, koji su osposobili sve te mlade i nešto starije koji su s obrazovanjem stečenim u Hrvatskoj, vrlo zanimljivi stranim kampanjama, poduzetnicima, učilištima i firmama.
Kada hrvatski biskupi očajno zovu, “mladi ne odlazite u tuđi svijet, koji nikome nije majka, niti sestra, niti brat, kada je i najmanje savjestan žitelj Hrvatske zabrinut zbog napuštanje hrvatskog naroda svojih domova i ognjišta, predsjednik Vlade, dakle najodgovornija osoba, lako kaže, idite vi vani, tamo u Zapadnoj Europi će vam biti bolje. Kakva je to poruka premijeru i spavate li mirno nakon tih riječi izgovorenih u Splitu.
I dalje u Hrvatskoj traje nasilje i napadi na novinare i novinske kuće, pak tako samo par tjedana nakon masakra nad novinarom Peratovićem, na red je došao Hrvatski glasnik. Počiniteljima, najvjerojatnije, neće se dogoditi ništa ozbiljnije, a novinari i novinske kuće još će trebati silnicima plaćati troškove obrane, te će oni i dalje bahatiti se i opijati (vidim gotovo svakodnevno svog krvnika iz 2009.) i tako pokazati kako se ušutkuje slobodna novinarska i javna riječ. Tužan sam zbog zbivanja i igara oko “zagrebačkih modrih” i radnic(k)a Kamenskog, deložirane obitelji Cvjetković i posljedica tuče koja je poharala područje Murskog Središća.
Ima i lijepih stvari u Lijepoj našoj i Međimurju malom. To su Štrigovske noći, obljetnice svećeničke službe braće Hoblaj u Štrukovcu, proštenja u Kapelščaku i Donjoj Dubravi, opširne pripreme za Dane Frkanovca, te početak svetomartinskig Dana turizma.
Još je ostalo toliko ljudi da sve to pripreme, no hoće li uskoro na takvim priredbama biti i posjetitelja, ako ljudi budu slušali premijerov savjet.
