Živo me zanima, hoćemo li ikada, kao žitelji ove prekrasne zemlje, nazvane Lijepa Naša – a najavljuju da će postati “dolina suza”! – dakle, hoćemo li shvatiti kakva bi nam domovina trebala biti da bismo se s pravom njome ponosili?
Već odavno u našoj domovini – osim nereda – mnogo toga ne štima i to ne slute na dobro. Jesmo li svjesni što nam se događa? I u državi i u društvu. Ili smo i bez Googla toliko oguglali na ovo šizofreno stanje pa ne vidimo kamo nas to vodi?
Ovakva i ovolika raspolućenost hrvatskog društva ne miriši na dobro…
Zašto je tako i zašto smo si dopustili da nam se događaju ovakve gadarije, gadarije poput ove najnovije s travnjaka poljudskog stadiona? Nije to ništa novo i neobično. Ima to malo dublje korijenje u politikama naših političara i politikanata. Naravno, od odgovornih nitko ništa ne zna, ne znaju kako se to dogodilo, svi peru ruke i ne žele imati veze s time, pa i oni najodgovorniji u državi i u društvu. Upiranjem prsta u tamo nekoga koji nam želi napakostiti i pred svijetom ocrniti nam je uobičajena mantra. Ma, dajte molim vas. Odavno se u Hrvatskoj kuha i stvar je već došla do točke vrelišta.
E, gospodo i gospođe, nije baš sve tako kako nam vi – sa sva tri zagrebačka brijega – prezentirate i tumačite.
Za jutarnje toalete pred zrcalom se upitajte, upitajte se za Boga miloga – makar šaptom: – “Bože, kakva sam to ja osoba, k tome još, odgovorna osoba, pa sve ovo mirno gledam? Ni pred kolegama, ni pred nadređenim se ne bunim zbog nakaradnih pojava u društvu i puca mi prsluk kako će se stvari dalje odvijati i na što će sve ovo ispasti.” Je li vam novac i vaše privilegije ono najsvetije u životu?
Zar samo novac čovjeka čini čovjekom? Što je s moralom, vašim moralom dame i gospodo? Što je sa vlastitim stavom i vlastitim mišljenjem? Posjedujete li barem nešto od navedenoga?
Ona latinska: “Što je dopušteno Jupiteru, nije i volu!” kao i mnogo toga u Hrvata se izokrenula naopačkle, pa volovi – umjesto zaprežnih kola – kolo vode. “Volovi” su dograbili korbač i uzde poručujući novovijekim “jupiterima”:
– “Tako ste nas učili. Upravo vašu teoriju primjenjujemo u praksi! Dosta nam je lažnih “jupitera”! Na nama je red. Red je da treći milenij obilježe “volovi” – da preuzmu stvar u svoje ruke, pa do kud stigli. Ionako ste kola napretka Vi gospodo usmjerili ka ambisu.
U posljednjih dvadesetak ljeta su nas naši maheri i bez samara maherski nasamarili.
A započelo je muklo i podmuklo. Nije kapalo već je teklo i proteklo. U pljačkanju vlastitog naroda malo tko nas može nadmašiti. Koliko opljačkanoga je narodu vraćeno, gospodo moja, koliko? Koliko je lopova i prevaranata procesuirano, suđeno i, ne daj bože, osuđeno, a da nisu gulili krumpire? Koliko je toga otišlo u zastaru?
Oh, kako su nas – gledajući nas u oči – lagali, varali… Kako su nas samo uvjeravali u boljitak…
Bili smo krotki, vjerovali, bili smo strpljivi. Ne postavljajući suvišna infantilna – “glupa” – pitanja dogurali smo do kontejnera uz koje će – kazala je – gospođa K.G.K. ubuduće ostatke hrane sa svoga stola ostavljati – u čistoj vrećici! Kakvog li samo olakšanja za sirotinju nakon ove izjave.
– Uvjeravaju nas da trebamo vjerovati… – Komu? (Istaknite već jednom onoga kome bismo trebali vjerovati!) – Vjerovati ONOME gore? – Nije riječ o NJEMU! – Nego? – O NJIMA gore! A, od NJIH – gore doživjesmo – najgore. Naravno, i od gorega može – još gore. – Možemo li vjerovati ONIMA gore – s našega zagrebačkog “triglava”. Posvadili su ljude, a traže da ih podržimo. No, ne može se reći da se ne trudimo. – Živjeti i preživjeti.
Sjeća li se još itko onoga sramotnog pjevanja: “Jasenovac i Gradiška Stara”, zatim o “Juri i Bobanu”, pa i ono: “Oj, Račane j… ti ja m…r i onome ko je glasa zate”? Sjetimo se tko je to podržao i još podržava.
Nije valjda da smo zaboravili ponoć 21. na 22. prosinca 2012. kad su crkveni prelati obznanili: “Vjernici, došao je taj trenutak… krećemo u veliku pobunu!”
Prisjetimo se i tko su “gosti” u Lijepoj Našoj. Jesmo li zaboravili kako je, na jednoj radio postaji, i s kakvim vokabularom bio napadan ondašni ministar Ž. J. za što je dotični gospodin završio na sudu koji ga je oslobodio optužbe za govor mržnje… da bi po izlasku iz pritvora njegov odvjetnik M. M. novinarima veselo objasnio – citiram:
“Žao mi je samo ministra što se upustio u ovo. Mislim da nije dovoljno razmislio i vjerujem da to sigurno ne bi ponovio!” Prisjetimo se i “junačkog čina” nogoloptača J. Š. kad je s mikrofonom u ruci na stadionu izvikivao.: “Za dom…” i koji su ga “znalci” naše povijesti u tome podržali i još ga podržavaju itd. itd.
Sad se neki sportski velikani zgražaju nad sramotnim činom s Poljuda da bi odmah dodali: “mogu razumjeti” onoga tko je tu sramotu učinio svima nama.
Pa, sunce li mu žarko, kako netko tko važi za sportsku i ljudsku veličinu uopće može tako nešto izjaviti. Zamislite! On “može razumjeti”? Naravno, zbog toga nam se i događaju ovakve gadarije što se za takve pojedince ili grupe “ima razumijevanja”.
E, pa – ako želimo sebi dobro, ako želimo postati uljuđena i demokratski uređena država – gospodo moja, za takve ili slične postupke ne smije i ne može biti razumijevanja!
