VIJEST jest kad čovjek ugrize psa. Ne i obratno. A, VIJEST jest i kad čovjek ugrize čovjeka kao što je učinio onaj zubati nogometaš (…). Također, jest VIJEST kad, recimo, neki Općinski sud… negdje u Istri svojom pravomoćnom presudom, psu Garovu, zabrani lajati!
Vlasnika osuđenog lajavog Garova, naravno, Sud nije, čak, ni upozorio, a kamoli savjetovao ili – ne daj bože – zabranio svog kudravog lajavca vezati lancem! Ma, da. Tko mu je kriv što ga je mama-kuja oštenila kao pseto, pa sad živi pasjim životom. Neće se valjda, humani-ljudski Sud… još i time baviti.
A, jest VIJEST, istinabog ne tako učestala, kad se u hrvatskom političkom životu dogodi međusobni konstruktivan i uljuđen dijalog političara posve oprečnih političkih opcija i svjetonazora. Upitno je, međutim, kakva je SVIJEST u naših političara? O mnogočemu. Imaju li oni, ti naši političari, SVIJEST o trenutnom našem ekonomskom i društveno političkom stanju i kako uopće živi ovaj narod?
Dok se pojedini političari, poput svadljivih seoskih prznica, međusobno vrijeđaju kočopereći se poput paunova, uvjereni da je jedino na njihovoj kravati ispravno vezan čvor, kako su, eto, oni najmarkantnije javne figure, da su baš oni najelokventniji i kako su oni najpopularniji među biračima.
Dakle, dok se naši političari poput trač-baba međusobno prepucavaju narod tavori u neimaštini i jedva preživljava pod sve većim teretom bankarskih dugova. Ponašanje naših političara je skoro pa ne izdržljivo. Tko će, recimo, biti kriv i tko će preuzeti odgovornost ako se iz ovoga uzavrelog domaćeg lonca društveno nezadovoljstvo prelije preko ruba…
Kako i zašto? Pa, zbog neuljuđenih, nestručnih, narogušenih i narcisoidnih političara i njihove međusobne netrpeljivosti. Eto zašto. Bez obzira što je, saznali smo, “…na Pantovčak ‘došla’ blagoslovljena voda, iako bi je(…)” – rečeno je i to – ” KRŠTENE vode trebao cijeli kanader”! Valjda, da s Pantovčaka ispere “crvenu peronosporu!”
Čini mi se – kako bi rekli ovi današnji ‘novovjerci’ – da ni “KRŠTENA voda!” – na koje god zagrebačko brdo ju kanader izlio – neće pomoći u temeljitoj “dezinfekciji” svega što miriše na prošlost. (A, prošlost je, tumače učeni ljudi, nemoguće izbrisati i promijeniti. Prošlost se može uljepšavati, međutim, to nije to, jer kad voda ispod mosta jednom proteče nemoguće ju je vratiti… Mijenjati se može jedino sadašnjost. Za neku bolju budućnost).
Otprilike ovako su – 22. veljače 2015. – zazvučale riječi poznatog intelektualca kad je, negdje na priobalju, sljedbenicima njegove istine pojašnjavao ono o “KRŠTENOJ” vodi i kanaderu… Da bi čovjek riječ rek’o. “KRŠTENA” voda?! Bog te vidio, već i vodu krste! Što li tek slijedi…?
Ma, nema veze. Ionako će sve izrečeno brzo pasti u zaborav kao što se i na pretvorbenu pljačku, na svakojaka krivotvorenja i na ostali lopovluk skoro potpuno zaboravilo. Demencija nas opasno pere…
Gore, spomenuti biser – “krštena” voda – sasvim se lijepo uklapa u onu čuvenu bisernu nisku – “slučajna država!” “Rugala se sova sjenici da ima veliku glavu!” Koješta čovjek u Hrvatskoj može čuti i naučiti od ovako učene čeljadi. A, garant su praktični vjernici i, neizostavno, VELIKI Hrvati! K tome još – svi su oni na državnim jaslama.
Da nam političari imaju SAVJEST vjerojatno bi ih ona pekla. Možda još i jače i žešće od žgaravice kad ni Gastal, ni Donat voda ne pomažu, a sve zbog onoga što su – mimo stvaranja države – dvadeset i kusur godina činili vlastitom narodu i domovini. Da će ljudi u svojoj domovini živjeti ovako kako danas žive tome se, ranih devedesetih, nitko nije nadao?! Doista, to nisu zaslužili.
Dobri i mudri papa Franjo nedavno je mafijašima savjetovao neka se pokaju za učinjene grijehe, neka više ne griješe… Valjda, čuvši papu, jedan je naš ministar pozvao prosvjednike iz Savske 66 neka se hrabro jave tko je od njih organizator neprijavljenog i nelegalnog prosvjeda, pa ako se dobrovoljno jave, pomirljivo će ministar, dobit će, tek, prekršajnu prijavu…
Međutim, oni uglas zbore: “SVI SMO MI ORGANIZATORI!” Dakle, i od papina i od ministrova apela – nema vajde. Sve ostaje po starome.
Svojevremeno je iz istog majstorskog “ateljea” u javnost lansirana slična parola. Kako je samo bila popularna, ljudi moji. I majice su, čak, prodavane sa otisnutim sloganom: “SVI SMO MI NORAC!”
Ljude zadužene za izvikivanje parola – nekada davno – nazivali su “PAROLAŠIMA”. Međutim, odonda naovamo svijet se stubokom promijenio. Došlo je neko drugo vrijeme s onim istim ljudima, ali s drukčijim običajima. Zapravo, sve je drukčije kao što su i suvremene parole drukčije. Jedino je ostao isti stil…
Još od davnina, jedina konstanta jest: Narod je uvijek izgarao za svoju domovinu i za njen boljitak. I u izgaranju najčešće izgorio. – I bio izigran.
Drukčije kazano: Bili i ostali smo NORCI!
