U ne odveć pretjeranoj ovogodišnjoj zimskoj hladnoći dočekasmo, eto, i Valentinovo. Zapadnjaci ga prozvaše – a mi, željni svakojakog konzumerizma, objeručke prihvatiše – još i Danom zaljubljenih. Nije to ni toliko loše, ako se ljudi uistinu međusobno vole.
Ljubav je osobni neobjašnjiv i neopisiv unutrašnji osjećaj i univerzalni pojam. Pojam neograničen ni brojem nečijih godina, ni rokom trajanja, ni rodom, a ni spolom među ljudima. Najvažnije od svega jest da se ljudi istinski vole i međusobno poštuju.
Dakle, “…ljudi i…hrvatske žene!” – kako je minulog ljeta gospođa K.G.K. rekla – volite se i poštujte međusobno! Bez obzira na razlike u godinama, na boju kože, na naciju, na vjeru ili, ne-daj-bože, možda, na uvjerenja – ljudi – volite se!
Pa, zaključimo; ljudi širom svijeta: volite se i množite (citirat ću, evo, i papu Franju za nedavna njegova posjeta Filipinima) ali ne, opet, “da oprostite na izrazu, ne kao zečevi!”
Što smo drugo i mogli očekivati od tog čovjeka, od pape Franje, nego jednostavnost, razboritost i – mudrost. Pogledajmo koliko je taj čovjek radostan kad stane pred vjernike – i ne samo vjernike. Taj se čovjek iskreno raduje susretu s ljudima, s vjernicima. U njegovim očima se vidi iskrenost i dobronamjernost prema ljudima. Dao Bog da nam poživi što dulje, jer takav čovjek je prijeko potreban današnjem svijetu!
Od smrti našega blagopokojnog kardinala Franje Kuharića na ovim prostorima osmijeh ovdašnjih prelata se rijetko viđa.
Šteta!
Sutra – samo dan nakon Valentinova, kad od preobilna pića i prošlonoćnih izljeva nježnosti i ljubavnih obećanja, dakle, kad nastupi otrežnjenje – naciju čeka još jedna velika i važna svečanost.
S rukom na Bibliji svečanu prisegu će položiti naša novoizabrana Predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar Kitarović.
Ako je dosadašnji predsjednik Ivo Josipović, kao agnostik, (zašto ne, ako je takav protokol) prije pet godina na svojoj svečanoj prisezi s rukom na Bibliji izgovorio ono: “Tako mi Bog pomogao!”, pretpostavljam da će isto tako učiniti i gospođa Kolinda Grabar Kitarović.
Vidjet ćemo i tko će (od onih koje je u predizbornoj kampanji spominjala da se s njima rukuje i čije sve “posjetnice” u džepu nosi) stići na njeno ustoličenje iliti inauguraciju.
Gospođi K.G.K. iz svega srca želim sreću, razboritost i neka joj dragi Bog bude u pomoći! Ubrzo ćemo vidjeti hoće li, i kako, održati, i što je još važnije, izvršiti svoja predizborna obećanja.
Nadam se i vjerujem – za sada – u njenu iskrenost, njenu dobru volju i njene časne namjere u tako važnom i odgovornom poslu.
Neka joj je sa srećom! Neka s puno vještine, puno odvažnosti i državničke mudrosti obnašanju svoju odgovornu dužnosti.
Već sutradan po prisezi – jer za to se i kandidirala i na izborima pobijedila – imat će priliku djelima pokazati kojim pravcem kani voditi državnu politiku i – što je ne manje važno – koliko će imati manevarskog prostora za svoj predizborni program i politiku koju nam je obećavala kad jednom postane predsjednica RH.
Imat će priliku pokazati kako se vodi država, jer njen prethodnik (naglašavala je u svojoj predizbornoj kampanji) “…ništa nije radio…!”
Jedino, malčice je nejasno što će biti s – toliko, iz njenih usta, spominjanom i naglašavanom – Visokom ulicom! Ako je u pitanju nadmorska visina, odnosno, visina brda Visoka… uistinu jest visoko (bio sam ondje jednom), ali Pantovčak je, kažu, još i viši od Visoke… (e, to ne znam, ondje nisam bio).
Što joj je uopće trebalo inzistirati na Visokoj… kad je s njom i njenim kapacitetom odavno prije već bila upoznata. Ako je Visoka… bio tek predizborni trik? Trik će se kad-tad razotkriti i više neće biti trik već – prijevara.
Ali pustimo Visoku… pustimo Pantovčak. Kad bi nam barem to bio najveći problem.
Bit ćemo – poručivala nam je u svojoj kampanji gospođa K.G.K. – najrazvijenija država na svijetu.
Možda čak i hoćemo.
Još kada bi i nama – kao što su Grčkoj – svjetski financijeri otpisali neke dugove kako ovih dana i naša vlast otpisuje dugove znanim i neznanim, onima kojima je zaista (makar to bilo i u predizborne svrhe!) potrebno pomoći, ali i onima koji se, kao i u svim kriznim vremenima, “šlepaju” na račun onih najugroženijih i najsiromašnijih.
Ne bi bilo loše (Eh! Da je nama malo više pameti, jer poznate hrvatske političke sloge imamo na pretek) kada bismo, ali zaozbiljno, organizirali svenarodni referendum o tome da nam se omogući i prije isteka četverogodišnjeg mandata, ako smo njima nezadovoljni, te iste naše zastupnike smjenjivati i zamijeniti boljima.
Da se – ne-daj-bože – dogodi potres pa slučajno onesposobi sabornicu, oni bi se (možda i pod nekim šatorom, to je danas IN) svejedno negdje sastali nastavljajući praksu svojih bezbrojnih eskapada.
Eno, mnogi su – u sabornici – već i ostarjeli, ali nema majci da će svoje mjesto ustupili mlađima. I sposobnijima od njih, naravno.
Toliko za Dan zaljubljenih.
A, već sutra ćemo na inauguraciji imati priliku gledati “…mnoge svjetski važne osobe…” (koje je u svojoj predizbornoj kampanji gospođa K.G.K. spominjala) s kojima se srdačno rukovala i čije sve posjetnice nosi u džepu!
