Najljepši trenutak minulog tjedna bio mi je nazočnost na Izbornoj godišnjoj skupštini Društva vinogradara i vinara Hortus Croatiae, održanoj u prestižnom i kultnom Dvorcu i restoranu Terbotz u Železnoj Gori.
Po meni najbolja međimurska udruga svoju skupštinu održala je opet po meni u najboljem međimurskom restoranu i to nije moglo proći drugačije nego odlično.
Odlično kao što su prošle sve dosadašnje skupštine na kojima sam kao novinar sudjelovao od 1996. godine. Sreo sam ovdje sve vinare, sa svima se ponaosob pozdravio i na kratko porazgovarao i tako stekao ocjenu kako sam i dalje od njih poštovan, a to je vrlo važno kada se radi o udruzi i ljudima koji ju čine, jer sve su to vrhunski majstori svog zanata.
Jednako tako važno mi je što sam se uvjerio kako se u vinarima Hortus Croatiae, nikada u minulih skoro dvadeset godina nisam prevario. Naime, izborom za predsjednika mladog kolege Davida Štampara, kao i mladog Upravnog odbora, vinari su pokazali kako pravilno razmišljaju i kako su shvatili da je vrijeme za mlađe ljude jer novo vrijeme ima nove izazove, koje stariji teško mogu pratiti.
Tu mislim na korespondenciju i putovanja, jer struka nije upitna obzirom da stari i mladi vinari stvaraju vrhunska, kvalitetna i ukusna vina.
Pogledajmo novi Upravni odbor koji vrije od mladosti: Petar Kocijan, Marko Cmrečnjak, Damir Belović, Tatjana Hažić, Robert Horvat i Krešimir Lovrec, te od mene puno mlađi, a od nabrojenih samo nešto stariji, Branimir Jakopić, Boris Novak i Alojz Tomšić. Bravo vinari, svi do jednoga. Previše bi prostora trebalo da ih sve poimence spomenem, a djelomično neću sada, ali ću svakoga pohoditi u njegovom “kraljevstvu vinskome”.
Pišući ovu kolumnu sjetih se svih dosadašnjih predsjednika Hortus Croatiae od njezinog osnivanja 29. ožujka 1992. do današnjeg netom izabranog. Bili su to profesor Franjo Lovrec, Branimir Jakopić, Boris Novak, Dejan Jambrović i Zdravko Dvanajščak te novoizabrani David Štampar.
Prisjetih se riječi profesora Lovreca, inicijatora za osnivanje udruge i prvog predsjednika, koji je kazao kako je ideja o osnivanju udruge postojala 1986. godine i kako su željeli da se zove po Zrinskima, ali nisu uspjeli jer ” u ono vrijeme” to politički nije prolazilo.
Sjetih se i Priznanja za promociju kvalitete vina, koju mi je Hortus Croatie dodijelila 25. svibnja 2001. godine. Sjetih se ali i znam kako od Franje Lovreca do Davida Štampara, udruga bilježi samo uspjehe i radost i poželjeh da tako bude do vijeka.
Sveti Urban, zaštitnik međimurskih vinogradara vinara, sigurno će bdjeti kao i do sada nad plodovima njihovog rada u koji je svake godine ugrađeno puno znoja sa čela, leđa, grudiju i ruku međimurskih vinogradara i vinara, poglavito onih okupljenih u društvu Hortus Croatiae, koji se dragome Bogu i Svetom Urbanu svakodnevno utječu.
Bilo je i stvari koje mi nisu bile lijepe minulih dana, a na prvom mjestu je grozan pritisak novinara i nazovi stručnjaka na Slavka Golužu, izbornika hrvatske rukometne reprezentacije. Sve njih pitam u kojim smo ekipnim sportovima 6. na svijetu, kao što su to rukometaši?
