Ah, ta politika, uh, ti političari! Preopterećeni i prezasićeni politikom i političarima, ljudi se pitaju: Tko li je politiku samo izmislio i uvalio nam taj “vrući krumpir” u ruke da se ovako nezreli i nespremni njome bakćemo. E, Grci, Grci i njihova Grčka. Od toliko mogućnosti za ubijanje vremena oni brate zapeli domišljati politiku.
Politika je često “…u zdrav mozak”. Osobito “…u zdrav mozak” one nesklone marifetlucima. Da ne bude predosadno braća Grci politici domisliše demokraciju i proceduru. I, pogledajmo do kud su ih doveli njihovi izumi. Mi, pak, uvozimo sve i svašta, a da stvar bude veselija, i mi se dohvatiše i politike i demokracije.
Jedino nam procedura šepa. Navikli raditi poluproizvode najradije bismo se bavili politikom bez procedure i demokracije. Procedura samo smeta… I, tako nas naši političari navukoše na politiku, više na politikantstvo, baš kao što diler navuče ovisnike na drogu trujući ljude od 7 do 77 godina. Izgleda da je politika naš usud, međutim, ispada da smo za nju još zeleni.
Kad bismo se, primjerice, vratili dvadeset i kusur godina natrag, uljuđeno prošli tranziciju sve bi izgledalo drukčije. Što bi nam manjkalo da se učlanimo u “greenpeaceovce”? Što nam je politika “zelenija”, država je sve zrelija. Za bankrot. Pogledajmo samo Ustavni sud.
Zatrpan je svakovrsnim zahtjevima za ustavnošću, pa svako malo na doradu vraća neki zakon ili rješava referendumska pitanja. Kakvi to stručnjaci pišu zakone koje sud sve češće mora vraćati na doradu? Sramota! Glumeći velike političare, ta dobro situirana gospoda se poigravaju ljudskim životima, a situirani su na račun građanstva. “I seljaštva i seljaštva!” – naravno.
“Vidla žaba di se konji kuju…!”- pa i mi poželjesmo biti razvijeni Zapad i život u kapitalizmu. U početku bijaše – radništvo! Prekrstismo ga u zaposlenike! Potom, vještinom nenadmašnog Alija Mohamada, eskivirali smo tranziciju, zaskočili mrski socijalizam i na brzaka, (kao seks na eks), a uz blagoslov države i inih …učitelja poštenja, uskočismo u kapitalizam.
Kao kruna te genijalne zamisli ozakonjeno je: “tko je jamio, jamio”. A, osobno vlasništvo, braco, je nedodirljivo!
Ma, da. Otkud bi unuci mogli znati, recimo, kako im je djed došao do pozamašnog kapitala?
Na onom genijalnom Vladinom “stupu srama” zbog neisplata plaća zaposlenicima, našla se i država, a tko je ikad čuo da netko sam sebe tuži! Ni oni iz “žute kuće” to ne bi učinili. I što sad? Ništa. “Ujo vuk magare!” Vuk je, pak, zaštićena vrsta, a na magarca će i dalje tovarati… dok se pretovaren ne istovari. I lipše!
Jedan svećenik se poveo idejom vladajućih i na “stup srama” stavio dijelove svog stada. Neki “ovan” uvrnutih rogova je inkognito preko župnikova popisa crvenim sprejem ispisao poruku: “lihvar”! A, kao, nije!
U državi “uživamo” u sveopćem neredu, jer vlast nije prepoznala nadiruće nevolje. Dolaskom na vlast zaljubila se u vlastitu sjenu ne gledajući što joj bukači spremaju. I, najvećem “hlebincu” je jasno da je najveći krimen vlasti – “poštenjaku” oduzeti nezakonito “stečeno”…
Saborski zastupnici su posebna priča. Prestrašno ih je gledati onako iscrpljene. Nepravedni smo što ih kritiziramo zbog njihovih plaća, rada i vokabulara kojim se u Saboru služe.
Prije svake sjednice Sabora netko od njih zatraži stanku. Barem od petnaestak minuta. Valjda, da predahnu?! A, mi, nezahvalnici ih opanjkavamo. Da se sami za sebe ne pobrinu ne znam tko bi se tih naših neimara uopće sjetio. Da počinu od međusobnog prepucavanja i da ne stvaraju gužvu sve češće napuštaju sabornicu dok se izglasavaju zakoni ili odluke.
Pojedini zastupnici u Saboru su prava rijetkost. Prije bi među saborskim klupama pronašli tartuf (crni ili bijeli, nije važno), nego pojedine zastupnike!
U ministarstvima se, pak, radi sve u šesnaest. Čak,i iza sedamnaest… Ondje je pravo opsadno stanje. Ne, ne mislim na ono kampiranje ispred jednog od ministarstava.
EU nas pomalo uči redu – i radu! Jer, netko nas mora primorati da poštujemo proceduru i zakon.
Izborna je godina i nije šala igrati se, a ne dopasti se biračkoj bazi. O “švicarcu” i oprostu dugova mediji svakodnevno bruje. Izračunavaju modele oprosta dugova, provjeravaju cenzuse posrnulih građana, a čitam, prije koji dan, i cijena plina će, onako stiha – gotovo nečujno, porasti, ali, navodno, i oko toga se još RADE IZRAČUNI!
