(Sve je isto samo nema njega!)
Je li puka slučajnost ili je u pitanju Božja providnost, ne znam, ali pred predsjedničke izbore – iscjelitelj Braco sa Srebrnjaka, vratio se iz Amerike?! Hoće li ga (Zašto ne?) pohoditi i netko od naših predsjedničkih kandidata nije poznato. No, nikad se ne zna kome od njih Bracin recept može koristiti? Primjenjujući provjerenu Bracinu metodu komuniciranja, pojedinim kandidatima bi možda i pomoglo…?
I prije nego je kampanja za Predsjednika Republike započela svakodnevno svjedočimo verbalnim okršajima, za sada, troje službeno objavljenih kandidata. Na daljinu – naravno. Što li će tek biti kad kampanja službeno započne i kad se aktivno uključe i preostali kandidati na hrvatskom “putu svile” – za Pantovčak?
Mediji svakodnevno najavljuju: bit će još nekoliko kandidata. No, ipak će ih biti manje negoli je to bilo početkom 2000. godine, kad je broj kandidata premašio brojku 20! Rekli bismo, pravo narodno veselje!
Da premijer naše Vlade zna zarezati uvjerili smo se u ove nepune tri godine njegove Vlade. A, bogme zna on i odrezati. Onako, kao iz rukava. Narod, kao narod, voli se dodvoravati kojekomu, a osobito to čini pred visokim političkim uzvanicima pritom pretjerujući u koječemu. Nešto slično se dogodilo u Mariji Bistrici, travnja mjeseca 2014. godine, kad je netko na svečanoj sjednici Županijske skupštine našega premijera oslovio kao Predsjednika države.
Čuvši kako su ga oslovili, premijer Milanović se istog trena jasno i nedvosmisleno izjasnio: “(…) Ja to nikada neću biti i to iz više razloga, a jedan razlog je što vam moram govoriti istinu! Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu. A istina je takva da ju ljudi u politici ne žele čuti!”
Kolikogod premijerova izjava zvučala, možda, čak, i nezgrapno iz nje i slijepac lako iščita njegovu političku “naklonost” Ivi Josipoviću kao bivšem stranačkom drugu i aktualnom Predsjedniku države.
Upravo smo u vremenu zahuktavanja predizborne kampanje za Predsjednika države. Druga polovica mjeseca studenoga je, a do službenog početka kampanje još je podosta vremena. Tek sad se vidi, komotno bismo mogli reći, premijerova proročanska izjava i dalekovidnost – od prije sedam mjeseci.
Ono, “(…) Predsjednik ne mora govoriti istinu” – u kombinaciji s, upravo, donesenom vladinom odlukom da pobjednik kampanje iz proračuna (umjesto dosadašnjih 500 tisuća kuna – dobije milijun kuna – značajno će “pripomoći” aktualnom šefu države u oštroj i beskompromisnoj predizbornoj utrci za Pantovčak! Jedan od pretendenata za Pantovčak, a da kampanja službeno još nije ni započela, aktualnog Predsjednika naziva “hrabrim mišem” koji se njega boji!
Zašto? Nije pojasnio. I, dok se gospoda kandidati obilato “časte” neukusnim ukrasnim pridjevima, gospođa K. G. K., ozbiljna i agilna, kakva već jest, jedina je kandidatkinja za već spomenuto zagrebačko brdo. U druženju s građanima na početku svoje pred kampanje je izjavila da će se njena kampanja najčešće odvijati rukovanjem.
Pa, pogledajmo kako njeno rukovanje u praksi izgleda: Ona, K. G. K., odlučno i bez sustezanja obećava kastriranje pedofila (Još ne zna za kakvo će se kastriranje nadležni odlučiti, najvjerojatnije kemijsko… No, zadnju riječ o tome ipak će imati struka.) Nogomet, kaže, voli – osobito naše “vatrene” – ali u nogometnu problematiku se neće petljati niti će se baviti vlastitom strankom ni članovima Izvršnog odbora HNS-a u kojemu sjede njene stranačke kolege. Njih 11, od 16 članova, su u IO HNS-a!
Istinabog, u zanosu vlastite kampanje – spočitnuo joj je protukandidat, gospodin, Kujundžić – “posudila” je njegovu predizbornu sintagmu: “Predsjednik u odlasku”, ali joj, on, kao pravi džentlmen, to neće uzeti za zlo.” Zatim – kaže gospođa K. G. K. – kad postane Predsjednica države temeljito će provjetriti predsjednikov Ured… i otpustiti sve prekobrojne uz “najnoviju” krilaticu:
“Glas za Josipovića je glas za Milanovićevu nesposobnu Vladu!”
Ako slobodno primijetimo i ako nas pamćenje još donekle služi, istu krilaticu je njen nekadašnji šef stranke rabio u prijašnjoj predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore. Samo s drugim imenima u njoj. Tad je sintagma glasila: “Glas za HSP je glas za SDP!” (Znači, sve je isto samo… – su nazivi promijenjeni!)
Nadalje, poštovana gospođa K. G. K, obećava s Pantovčaka preseliti na “kotu”, nešto niže nadmorske visine, ali, opet, dovoljno visoko i dovoljno daleko od gradske vreve i smoga. U Visoku ulicu. Tamo će, kaže, i sa ovako smanjenim predsjedničkim ovlastima, kakve su danas na snazi, i sa manjim predsjedničkim Uredom, komotno moći obavljati sve državničke poslove i dužnosti. Na radost svih nas!
Potpuno ju razumijem, jer ovdje u prizemlju je odveć bučno i zagušljivo. Gore je čišći zrak i puno se lakše diše. A, kad sve to obavi i stvari posloži na svoje mjesto, sazvat će sjednicu Vlade i zatražiti od premijera Milanovića raspuštanje Vlade i raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora!
Gospođa kandidatkinja K. G. K., čini mi se, u svojoj kampanji dosta toga koristi iz riznice svoga nekadašnjeg stranačkog šefa; od stisnute pesnice podignute u zrak, njene umilne retorike i obećanja…, a svoju svestranost, na dan sv. Katarine, je objavila građanstvu. Zna, kaže, dobro baratati pištoljem, pa čak, ponosno je istaknula, i pomusti kravu!
Kad njeni politički konkurenti za ovu činjenicu saznaju – puknut će od zavisti. I trebaju! Nek’ se žderu, nek’ pate! Njena predsjednička kampanja komotno bi se mogla podvesti pod sintagmu: Sve je isto samo njega nema – (u politici), iako se sve događa, između dva njena rukovanja!