Ne mogu vjerovati tko sve i na koje načine želi opravdati huliganske ispade nekolicine takozvanih navijača hrvatske nogometne reprezentacije na utakmici s Italijom u Milanu.
Gledam na hrvatskoj nacionalnoj televiziji emisiju u koju je voditelj Novokmet doveo ljude od struke i zanata koji će progovoriti o nasilnicima na spomenutoj nogometnoj utakmici. I imao sam što čuti kao i drugi gledatelji. Nekakav sociolog ili psiholog Benjamin Perasović, kazuje kako je postojao opravdani razlog za gnjev i reakciju gledatelja koji su u teren bacali upaljene baklje, tukle se s policijom i stvarale nered pred stadionom.
Pitam se kakav je to psiholog, sociolog i nedaj bože profesor koji možeo pravdati nasilje. Perasoviću, nema razloga i opravdanja za nikakvo pa ni ovo divljaštvo nasilje u Italiji. Kakvu poruku šaljete javnosti, poglavito mladima. Zar, da kad smo nezadovoljni što nam je poskupjela voda, krećemo prema upravi i počinjemo razbijati prozore na zgradi? Ili kada smatramo da nam je policija neopravdano oduzela vozačku, da na njihovo vozilo bacamo kamenje?
Mnogo nas je nezadovoljno ovime i onime, ali kamo bi svijet došao kada bi počeli reagirati kako takozvani navijači u Italiji. Perasoviću se pridružio pravnik ili odvjetnik Ljubo Pavasović Visković, koji isto tako pronalazi opravdanje za nasilje na stadionu, jer su navijači nezadovoljni Šukerom, Mamićem i Dinamom i HNS-om, i sucima i bog zna čime još nisu.
I predsjednik države Ivo Josipović, također nalazi opravdanje za nezadovoljstvo navijača, jer, kao nešto ih je ipak razljutilo. Imamo odmah reakciju u studentskom domu gdje takvi kakvi su bili i u Italiji, premlaćuju mladiće zato jer imaju Hajdukov barjak. Pak onda slijedi utakmica Dinamo – Hajduk, na koju žele i oni koji to ne smiju, jer su negdje evidentirani, a rezultat je lažna solidarnost nogometaša Hajduka i dijela publike, ali naravno i lijevih novinara i političara, koji potez Hajduka opravdavaju neredom u HNS-u.
I ponovno poziv na neposluh i nasilje, jer što je drugo nego nasilje, bacanja baklji na dočeku poniženog i poraženog, a ne pobjedničkog Hajduka na Poljudu. Opet bi po njima trebalo petardama, bokserom, bakljama, noževima i ne znam čime na Šukera, Mamića, Marića i svih koji su im krivi što Hajduk ne može biti prvak, što se ne bori za prvo neko tek za treće i četvrto mjesto. Krivi su i novinari koji su subotnji susret Dinama i Hajduka, nazvali najećim hrvatskim derbijem, a Hajduk za Dinamom guli 13 bodova i Lokomotiva i Split mu pušu za vrat. I gdje je tu derbi?
Zar svi ti pametnjakovići zaista ne znaju kako tih tridesetak ili pedesetak huligana ne može niti na jednu utakmicu u svim državama članicama Europske unije, pa tako niti u Hrvatskoj koja je isto članica EU, što ovima koji čine nerede i onima koji ih opravdavaju, očito ne odgovara. Oni bi dernek s Delijama i Grobarima, ato mogu istočnije od Iloka. Slijedi nasilje nad vlasnicima smilja u Istri i Primorju, koje lopovi, barabe i nasilnici premlaćuju na njihovim parcelama.
Pišem ovo da poručim svima koji su ovih i proteklih dana i godina pronalazili opravdanja za nasilje, da ono nema nikada i niti u jednoj situaciji opravdanja. Ako su takozvani navijači nezadovoljni HNS-om, neka pokrenu procese pred, kako to Josipović često kaže, pravnom državom i institucijama. Hajdukovi navijači su mogli na stadion, ali oni označeni sigurno nisu slučajno odabrani i jedino što su trebali, ako su navijači, krenuti doma.
Svojim postupcima, psiholog, pravnik, navijači i nogometaši šalju pogrešne poruke, pozivaju na nasilje, a to znači pozivaju da Hrvat nasrne na Hrvata, da Jug nasrne na Sjever i tako u nedogled, sve dok nas sve skupa zlo i nasilje ne nadvladaju i da nam onda netko sa strane dođe reda praviti.
Jasno i glasno kažem, niti najmanji oblik nasilja i još manja podrška i opravdanje nasilja nisu dobri za pojedinca, društvo i Domovinu.
Osobno sam bio žrtva brutalnog fizičkog nasilja i onih koji su mojeg krvnika i nasilnika podržavali, ali nikada i niti u jednom trenutku nisam bacio kamen na njega i njegovu imovinu.
Bilo mi je grozno i kada me sud nije zaštitio, ali nisam išao baciti baklju ili kamenje na sud. Nepravdi je bilo, ima ih i biti će ih, ali nikome to ne daje za pravo da fizički nasrće na onoga koji je nepravde počinio. Ne smije se poglavito mladež trovati nasiljem, jer ono se onda samo umnožava.
