Otkad se u Hrvatskoj počelo “mahati” prevelikom “ljubavi” za Lijepu Našu i otkad nam u svim dosadašnjim Vladama glavnu riječ vode doktori i diplomirani liječnici, društvo nam je sve razjedinjenije, sve bolesnije, sve siromašnije i sve jadnije.
Stoga nas ne treba čuditi ako je naš ministar zdravlja Varga 5. studenog 2014. u Klinici za unutarnje bolesti KBC-a u Osijeku pred tv-kamerama poručio Slavoncima: – “Jedite manje kruha i kulena! Jer, zbog infarkta miokarda i krvožilnog sustava preko 48% Hrvata “UGIBA”! – Nazdravlje gospodine ministre!
Logičan slijed misli iz baštine naše povijesti… Odavno smo već nazvani “stokom sitnog zuba i ovčadi”! Tad se nitko nije bunio! Zašto bi nas danas to, kao, trebalo smetati, kaj ne? Ubuduće bi se veterinari trebati češće uključivati u politiku, pa i u vlast. Radi zdravlja – ljudi! Ipak, točnu dijagnozu stanja nacije i pravilnu terapiju trebaju postavljati visoko stručne i VISOKO MORALNE OSOBE, a nikako oni koji misle samo na sebe i na svoj probitak.
Previše je posesivne “ljubavi” među našim političarima i njihovim pobočnicima koji – kako tko stigne na položaj, kako se, i koliko kome prohtije tu krasoticu nemilosrdno čerupaju. Nezasitni su poput onoga tasmanijskog čudovišta iz crtanoga filma. – Nije nam valjao socijalizam? – Nije. Zato je i dokinut. (Jesmo li sigurni da je dokinut?) – Valja li ovo što danas imamo i što proživljavamo? – Iz viđenoga, očito, ne valja!
Kako smo uopće dopustili (Je li to naš usud?) – da nam barabe kroje budućnost? Ne samo našu nego i budućnost naše unučadi, a bogami i naše praunučadi! Mnogobrojni, otjerani na burzu rada, koji ništa nemaju, koji su gladni kruha, oni kojima nitko ne želi ponuditi posao (jer su “prestari”), njima, ni na kraj pameti nije buniti se (nemaju se kome požaliti, jer ni od koga ne dobivaju ništa!) A, i te kako imaju razlog buniti se, jer nemaju ni za koricu kruha. Od jada i poniženja koje ih je zbog pohlepnih mutikaša dopalo, a koji (smijući nam se svima u brk) buče na sav glas. Buče o pravdi, o poštenju i – koje li drskosti – buče o moralu!
Uprite prstom (iskreno i istinito) ako vam je do poštenja i gdje nam je (zbog čega i zbog koga) nestao moral, gospodo? Kakav je to “moral” zavladao u Hrvatskoj u 21. stoljeću? Laže se, krade i pljačka nemilice na sve strane, a sve uz blagoslov… Privatno vlasništvo je, kažu, svetinja. Ali, kako je netko, i na koji način, došao do tog “svog” vlasništva? Tko je, tomu nekomu, “kumovao” i tko mu je “blagoslovio” to “njegovo” privatno vlasništvo?
Ispravno se pjevač Goran B. u pjesmi pita: “Gdje je nestao čovjek?” Bogme, pravo pitanje! Aktualno da aktualnije valjda ne može biti. Od prebučno najavljivane “lokomotive” koja će povući sveopći razvitak tzv. “Zapadnog Balkana” danas svjedočimo gorkoj istini:
– Od svih 28 država članica Europske unije na posljednjem smo mjestu – po uspješnosti u gospodarstvu. Ako pak tablicu okrenemo naopako – prvi smo. Takvi su nam i društveni odnosi!
Tu bolnu činjenicu smo trebali čuti od predsjednika Vlade, gospodina Milanovića, a ne – drito iz Bruxellessa. Na ovakvu vijest bi spomenuti pjevač Goran B. upitao: – “Kakva je to istina kad s druge strane je laž?!” Ministrica Opačić o briselskoj vijesti kaže: – “To su samo prognoze, stvarnost može biti i drukčija”. Aleluja!!!
Naravno, stvarnost je mogla i trebala biti drukčija! Ali nije, poštovana ministrice! Zašto ste se prihvatili vođenja države ako, bjelodano je jasno, niste spremni učiniti ono što ste trebali i morali učiniti istog onog trenutka kad ste došli na vlast. Prvo i neizostavno – sebi ste morali smanjiti plaće za 40%, da narod vidi da ste ozbiljni, da ste voljni provoditi reforme. Svi bismo stali uz vas i imali biste neviđenu potporu naroda, ali ne. Vaše plaće i ostale vaše privilegije su vam izgleda premalene?
Zar dosadašnjom politikom želite po drugi mandat? I, čemu se (jer, čuda ne postoje) uopće nadate osim – izbornog poraza. Kakvim ste se pokazali, gospodo i drugovi ne zaslužujete drugi mandat. Nas, građane, već odavno su porazile sve dosadašnje vlasti. Sjećate li se, kada su bivši predsjednik Mesić i guverner Rohatinski upozoravali na nadolazeću krizu i recesiju? Niste valjda tu epizodu iz one prethodne vlasti zaboravili?! Ma, tko bi to zaboravio…
Ministri gospodarstva, financija i premijer su ih ismijavali zbog takvih njihovih najava. Godinu dana potom premijer je stiha priopćio da smo “u banani”! Ovim vlastima smetaju zadrti sindikati, smetaju aktivisti koji traže referendume, smeta im oporba koja gunđa i prigovara i nikako da ih za nešto pohvali. Svi poprilično živciramo našu vlast – iako je premijer Milanović u Saboru poručio: “Piiitajte me, piiitajte!”
I nebo se rasplakalo nad nama ovako jadnima… Oporba je poput kibica kad ronilac na dah – u pokušaju obaranja Guinnissovog rekorda – uz pomoć utega ponire u ambis. Ronilac ništa drugo ne čuje doli bilo vlastita srca koje mu se stislo pod “adamovom jabučicom”, dok kibici zlurado priželjkuju – velikog bijelog – negdje u blizini…
Ipak, najpogubniji “opijat” je politička moć nestručnih, nesposobnih, nespremnih na rizik, nezrelih i pohlepnih političara i njihovih jataka – “spavača”. Jednako, ako ne i pogubnija od takvog političkog “opijata” je posesivna “ljubav” mnogih prema Hrvatskoj, pa ju svojataju kao kakvu… A, da pokušamo s nešto manje dosadašnje intenzivne “ljubavi” mnogih prema Lijepoj Našoj?!
