Francuska riječ campagne u hrvatskom jeziku ima svega šest (6) različitih značenja. A, kako smo mi Hrvati poznati po svojoj inovativnosti, mi spomenutoj riječi dajemo još više “tumačenja”!
Sredina je jeseni. I pored redovite kampanje vađenja i prerade šećerne repe, pred nama je berba kukuruza, jesenja sjetva, a i redovita kampanja za izbor Predsjednika države. Za tu odgovornu i časnu dužnost iliti funkciju kandidata je nekoliko. Neki su već poodavno u tihoj “puzajućoj” kampanji, dok su drugi u niskom startu spremni jurnuti ka cilju.
Da nas spase od onoga na suprotnoj strani, odnosno, od rivala. Svatko od možebitnih budućih Predsjednika ima svoje želje i svoja nadanja kako do toliko željenog cilja. Do Predsjedničkog Ureda na Pantovčaku. Naravno, svatko od njih narodu nudi svoj Program kojim uvjerava i (barem se tomu nada) uvjerit će svoje pristaše da je baš On/Ona prava osoba, osoba koja jedino voli Hrvatsku…
Netko nudi novi uređeniji i objektivniji temeljni zakon – Ustav, možda, čak, s novim temeljima, netko će siromašnim građanima (koji su izvan rada i zarade) ostavljati ostatke sa svoje trpeza – ne u kanti za smeće – (‘da se ne osjete poniženim’) – već pored kante, zatim će pokojnog komunističkog predsjednika službeno proglasiti najvećim zločincem nad Hrvatima, zabranit će crvenu zvijezdu petokraku, treći će, pak, natjerati čelnike HDZ-a i SDP-a na dijalog i nema majci da ti drugovi i gospoda ne razgovaraju i dogovore se (kako može biti toliko siguran da oni čitavo vrijeme nisu u dosluhu – politika je to, gospodine predsjednički kandidatu, politika, zar ne!?), dok jedan od pretendenata za Pantovčak obećava kako će sve osuđenike (nadam se da misli na Hrvate!) za ratni zločin pustiti – i osloboditi uzništva! U hrvatskim zatvorima, naravno.
Dakle, službena kampanja bi mogla biti poprilično vesela, živahna i nimalo dosadna, jer suparniku će se tražiti “dlaka u jajetu” kako bi ga se “biranim” riječima što više omrazilo u očima biračima. Međutim, pomalo je postalo zabrinjavajuće da su nam sindikati, to jest, sindikalni čelnici tiho, a po njihovoj predanosti javnom izjašnjavanju – o predloženim zakonima i izračunu pošto je “sindikalna košarica” – do sada baš i nije bio slučaj.
Čim su se pojedini ministri iz Vlade povukli, a novi zasjeli u njihove fotelje na sindikalnoj sceni kao da teče med i mlijeko. Nije li znakovito da se stanje oko onoga Zakona o zdravstvenom odgoju… smirilo čim je novi ministar otišao na noge samom vrhu Crkve u Hrvata – na Kaptol. Ako je “ispovijed” bila iskrena, tad i “pokora”- za vjerovati je – ne može biti odveć drastična.
No, Predsjednik Josipović ipak može odahnuti i mirno spavati. Premijer Zoran Milanović se neće kandidirati za Predsjednika, a samo zato što “…on, premijer…”, kako je u srpnju mjesecu rekao: “…mora govoriti istinu dok Predsjednik države…”! (Valjda ne mora…?!) Svaka čast! Samo će zato biti izabran samo jedan od kandidata. Jedan, ali najbolji između njih koji…! KAKO (se sa ovakvim mišljenjem) SE NE SLOŽITI, a NE IZLOŽITI SE?!
Još samo nešto: zašto nas naši političari uporno omalovažavaju i vrijeđaju nam intelekt, pa nam, onoga, svog suparnika u borbi za položaj nazivaju svakojakim nazivima pronalazeći im kojekakve nedostatke (pa i izmišljene gadosti) kao da narod to ne zna i ne vidi. Kako vam se uopće da o drugome uporno ružno govoriti, pa i neistine?
Zaista, sramotno! A, školovani i, recimo to tako, uljuđeni i zreli ste ljudi! Zar mislite da ste vi bogom dani i da ljudi ne znaju i vaše nedostatke? Uljudite se konačno i ponudite narodu nešto više od negativnosti onoga preko puta vas, jer narod to od vas očekuje!
Gospodo! Prvo pogledaju sebe, pa potom o protivniku…!
