Gledala sam se u ogledalo, mokra od tuširanja i potpuno gola, istrljane i štrkljave kose kao da sam prst gurnula u šteker. Lijevim ramenom počešala sam se po uhu i glavom napravila nekoliko pucketavih krugova. To pucketanje značio je da me dan ubio i da još samo mogu nepomično sjesti u prvu fotelju.
Grudi su baš ono nešto što volim na sebi i tek malo zaobljen trbuh. Ali bedra, od ponedjeljka sam na dijeti, kunem se. Brzo sam dohvatila novi bijeli ogrtač, mekan, čarobno mekan. Bio je gratis za nove naivne kupce u novom francuskom katalogu uz trenirku od 629 kuna. Večer pred kišu, pritisak u grudima, nedostatak zraka u plućima. Osjećaj koji me uvijek tjerao u staru škripavu stolicu za ljuljanje. Moja terasa sa cvijećem, tako je obožavam…
Zavalim se u stolicu, obraze pomazim mekoćom ovratnika, nogama potražim tabure. Postanem nepomična, raznježeno zagledana u pun mjesec kroz dva treperava rascvjetana hibiskusa. U trbuhu osjetim želju, nemir, put koji me vodi k tebi… Poželim te… poželim te valjati… valjati od strasti i želje… baš me briga… želim sada biti dio tebe… stopiti se… želim te imati… Poslat ću ti telepatsku poruku preko punog mjeseca. Samo je važno predati se cijeli toj uznemirujućoj energiji i postati dio svemira.
Zagledam se… žuta svjetlost započela je svoje prelijevanje… kao da se tračak njegov kroz trepavice seli ispod kapaka… kao da u obliku jeke sluša moju želju kroz sve tiše disanje… želim te… a daleko si… osjećaš li to u ovoj svjetlosti čiji dio postajem i nestajem…
Nestajem…
– Jesi li ti normalna, zašto si došla? Ne prilazi mi… – gledaš me polako od glave do pete, kako stojim ispred tebe u bijelom ogrtaču, s namjerom da te zavedem, samo jednom… samo ovaj put. Ne znam jesi li ti ikad mislio o ovom trenutku, ali znam da znaš da ja jesam… noćima… kada sam se selila u tvoj zagrljaj slomljena tisuću puta… uselila se među tvoja bedra sklupčana na ležaju tvojih želja.
– Nemoj… – tiho govoriš, a ogrtač pada na pod… – znaš da, uh kvragu, ne diraj me!!! Ne bacaj me na koljena… – govoriš dalje i spuštaš se na koljena. Hvataš moje noge… svijaš me na pod, na bijeli ogrtač, nasukan ispod rebara.
Borimo se. Hrvamo. Okrećem te na leđa i gledam u oči. Vidim dvije sitne bore ispod svakog oka, vidim sebe cijelu u jednom, pa u drugom. Pustio si da ti zakujem ruke svojim rukama, da ti obuhvatim nogama bokove i bradavicama ispišem na grudima formulu požude. Zarivam ti ruke pod glavu i za kosu hvatam te. Svejedno mi boli li te. Želim ti nanijeti bol…
Uzdah. Sjedaš i hvataš me rukama. Gledaš nepomičan. Osvetoljubivo.
– Gledaj me u oči. Želim da me gledaš kad nestajem u tebi. Samo se smiri… smiri… Gledamo se u oči i primičemo usne. Punoća tvojih usana predivna je. Vrškom jezika prelazim po gornjoj usni slijeva nadesno… vraćam se donjom… slinim te sokovima… smiješiš se. Igramo se usnama, lagano ih hvatamo kao da se hranimo bobicama slatkog voća. Naginješ me unatrag i usnama ljubiš grudi…
– Ne prestaj molim te…
– Razmislit ću…
– Ne prestaj…
– Ako budeš dobra…
– Ne prestaj…
– Umoran sam već…
– Lažeš…
– Lažem…
– Zašto lažeš?
– Moli me da ne lažem…
– Molim te ne laži mi…
– Nisi uvjerljiva…
– Mrzim te…
– Koliko?
– Jako…
– Imaš lijepe grudi… želiš me u sebi?
– Ne…
– Lažeš…
– Moram…
– I ja moram… reci da me želiš u sebi…
– Ne…
– Reci da…
– Ne…
– Reci ne…
– Da…
Igrala bih se… eto… tvoj sam… iznad tebe, sad i… dio tebe…
Divan osjećaj ugode u utrobi, bol i ugoda koji se miješaju… grozno polako… Želim silovitost, ubijanje svakog otpora, strast…
– Žuri ti se? Meni ne…Imamo vremena…Noć je duga…
– Ne… želim te jače…
– Svašta ti želiš… Umoran sam od puta…
– Opet lažeš…
– Lažem… jer te želim silovito… bez milosti… želim…
– Što?
– Pokloniti ti jak orgazam… želiš li ga?
– Ne…
– Zašto?… Pa to je samo prvi… ubit ću te tijelom… sad mi je svejedno što želiš…-Komešanje, glasovi, bol, ona slatka bol sazdana od velike želje kulminirali su, a vrijeme je prolazilo… zvijezde su padale…Jesu li prošli sati? Moram poći… nismo smjeli… kako si divan, ali to ti nikad ne smijem reći…Pogledao si me, rukama obuhvatio lice i spustio usne na moje. Moram ići… mislim dan je već…
-Idi… i zaboravi me…
Kap kiše probudila me. Kroz dva hibiskusa pun mjesec ljeskao mi je ravno u oči, a moja mačka Belinda mi je kad sam usnula u stolici za ljuljanje skočila u krilo. Sklupčala se i grijala mi bedra. Znojno čelo stvorilo je nekoliko kapi koje su skliznule u dekolte ogrtača i zaustavile se na grudima. Grozan san. Nisam prema sebi pravedna kad kažem da mi ništa ne znači… ispod kože je…
Ustala sam i stala pod tuš. Voda je tekla i tekla…
Na laptopu je još uvijek tiho svirala glazba s Aljaske. Smirujuće. Ogrnula sam se ručnikom i legla. Gledala u strop u mrlju gdje sam neki dan zalijepila komarca. Zasvirao je mobitel. Pogledala sam u broj i stavila ga natrag pokraj jastuka. Nisam se javila. Što je previše, previše je.
