Što je Središćancima pokazala višednevna borba s vodenom stihijom, neviđenom do sada u najsjevernijem hrvatskom gradu?
Prvo je pokazala da grad nije stvarno dobro zaštićen od velikih voda, kao što to nisu naselja od austrijske granice do ulijevanja Mure u Dravu. Za to je sigurno kriv veliki projekat iskapanja kanala šezdesetih i sedamdesetih godina minulog vijeka, na mjestima gdje voda prirodno nikada nije tekla. Netko je onda mislio kako će voda teći onako kako oni odluče na partijskom skupu, a ne kako ona stoljećima prirodno teče i tu je nastajao problem koji je kulminirao u zadnjih nekoliko godina.
Ti kanali se kako tako održavaju, a sada kada “Vlada špara” gotovo nikako. Rukavci Mure su zapušteni i presječeni obrambenim nasipom prema susjednoj državi. Ukratko nestala je “meeka”po kojoj se nekada Mura razlijevala i bilo je vode po svuda, ali tek desetak dvadesetak centimetara, a ne dva tri metra kao sada.
Nitko za to ne treba odgovarati, jer tako je bilo “tehnika narodu”, ali je vrijeme da se sustav sustavno riješi i da kanali, rukavci i potoci budu čisti i kada nema kapi vode. Svakog tjedna, mjeseca, godine.
Drugo, poplava je pokazala kakvu snagu, znanje i moć imaju središćanski vatrogasci, policija, civilna zaštita i dio građana. Kažem dio, jer velika većina je samo promatrala komentirala, pušila i grickalicama kratila vrijeme, dok su Palnec, Bogdan, Kiki, Zadravec, Bračko i mnogi drugi lijevali znoj postavljajući zečje nasipe i pumpajući vodu iz šahtova. Nevjerojatna volja i upornost. Dečki svaka čast i naklon do poda.
Pokazala je poplava da i Romi mogu biti snažna potpora kada im se povjeri posao, a treba priznati da su se nanosili vreća s pijeskom, kojeg su sami u njih trpali. Posebna priča su gradonačelnik Dražen Srpak, njegov zamjenik Zvonko Vrtarić, međimurski župan Matija Posavec i njegov zamjenik Zoran Vidović. Koordinirali su akcijom, brinuli da svega bude dovoljno, pratili kretanje vode, i to danonoćno.
Rezultat Središće je obranjeno kao niti jedno mjesto u Hrvatskoj. Mogu kazati samo poput legendarnog Zorislava Srebrića: “Čestitam!”. Čestitke i pohvale zaslužuju sva susjedna vatrogasna društva koja su priskočila u pomoć i ako ne toliko fizički, svojom nazočnošću dala su potporu domaćim snagama koje su vidjele i znale da su kolege s njima.
Ljude je donekle, mnoge i jako zasmetalo što je ministar Tihomir Jakovina došao vidjeti, nešto reći i otišao, a bio je u pratnji sa šest “debelih” auta. Nepotrebno i neukusnu u trenutku kada se siromašan narod bori s strahovito silnom vodurinom. Pretjerala je prva potpredsjednica Vlade, Vesna Pusić. Pretjerali su i novinari takozvanih velikih medija, koji su više zbunjivali nego obavještavali narod u čemu je prednjačio HRT.
I mi domaći smo ponekad malo zbrkali, ali radi se na terenu, u dramatičnim uvjetima, van je otišla koja vijest sa nekoliko više ili manje centimetara, zavisno koga smo pitali i kada se baš mjerilo ,jer mjerni stup je bio do vrha pod vodom. Ali ako je tako moralo biti, to si “zamagadimo”, jer katastrofa je izbjegnuta.
Poplava je pokazala da ljudi kada su složni i dobro vođeni mogu gotovo nemoguće, pa i protiv toliko vode koliko ovdje nitko nije vidio. Rekla je jedna ženska u “gornjem kraju”: “Pak već je vode v Muri nego v moru”. Tako je izgledalo. I neka se ne ponovi.
Ponosan sam na vatrogasce, gradske i županijske čelnike, Rome i mnoge dečke i puce, jer trebalo je nekoliko tisuća vreća s pijeskom prenijeti i ugraditi u tzv. zečje nasipe.
Možemo mi i s prometom kamiona čuda učiniti ako se složimo!