Među vjerojatno sto tisuća hodočasnika u Ludbreškom Svetištu Predragocjene krvi bio sam i ja sa svojom obitelji i između mnogo stvari i riječi čuo sam i zapamtio riječi predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leke koje je između ostaloga rekao kako je danas, na žalost Republika Hrvatska podijeljena kao nikada do sada.
I to na svim područjima i zapitao se gdje je ono stanje i ozračje od pred dvadeset godina (kada jedan kraj drugog smo stali). Nije predsjednik Sabora rekao nešto novo, barem ne za mene i mnoge nazočne, jer to je istina, Hrvatski narod je podijeljen i razdijeljen kada je u pitanju bilo koji dio naših života, naše stvarnosti, koja je grozna, grozna zbog onih koji u Hrvatskom saboru, u svojim poduzećima, u svojim reprezentacijama, na svojim radnim mjestima donose odluke koje su nepravedne, koje ponižavaju čovjeka i njegovo dostojanstvo, a time samim i Lijepu našu domovinu, o kojoj se tako gordo pjevalo na kraju misnog slavlja, guraju među najlošije zemlje svijeta.
Nekoliko stotina ljudi zapljeskalo je Leki. Meni, kao i mnogim drugima nije bilo jasno što je u svetištu tražio hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji se više puta izjasnio da je agnostik, da je nevjernik i stvarno je upitno što je tražio pred oltarom Zavjetne crkve u Ludbregu, gdje su se svi prekrižili, osim njega. Vjernici i nevjernici, ali shvatili su gdje se nalaze. Istina, predsjednik ima pravo kako i svi drugi, dapače još i više doći u Ludbreg, ali je čudno doći u ono i među one koji suprotno od njega vjeruju, koji su vjernici.
I tako stvarati podjele, odnosno produbljivati ih. Na biskupov spomen kako je među nama predsjednik Republike doktor Ivo Josipović, zapljeskalo je pet-šest ljudi oko njega. Jasna poruka i potvrda Lekinih riječi da smo podijeljeni narod. Podjele nije bilo među biskupima Mrzljakom i Puljićem, koji su rekli kako od sutra (ponedjeljak) započinje nova školska godina s novim programima kojima se djeci pokušaju usaditi “nove vrijednosti”.
I kako Hrvatski sabor treba nedjelju vratiti majkama, djeci, roditeljima i obitelji, da u nedjelju na Sveti Isusov dan budu zajedno okupljeni oko Boga i obiteljskog stola. Bridjeli su dlanovi nakon biskupovih riječi. Navečer po povratku iz Ludbregu otišao sam k dragom mi prijatelju Željku i tako mu ispričao što je bilo u Ludbregu, pa i o tome da je biskup Mrzljak, Hrvatskom saboru uputio apel za slobodne nedjelje trgovaca i drugih radnika i službenika koji baš ne bi trebali raditi nedjeljom.
I kaže Željko, kako trgovine moraju raditi jer živimo u vremenu kada susjed sa susjedom ne razgovara ili ga ne pozna i onda ako nešto zatreba, kamo će nego u trgovinu, a tamo netko mora raditi. Nekada se po žlicu soli, čašu ulja, malo brašna, jednu kiselu vodu otišlo k susjedu. Ali onda su susjedi bili dobri. Nisu bili podijeljeni i razdijeljeni kao danas, kako ono reče Predsjednik Josip Leko u Ludbregu.
Tko će nas ponovno okupiti, jer očito je da Josipović, Leko i Milanović nisu ti koji će to učiniti. Bio je u Ludbregu HDZ-ov čelnik Tomislav Karamarko. Kako se držao bojim se da je on taj, a tako su i mnogi drugi zborili. Predragocijena Krv Isusova sve nas je okupila u Centru svijeta i kasnije za stolovima s raznim pečenjima, pivima i vinima. I bijasmo barem na trenutak nepodijeljeni.
KOLUMNE STJEPANA MESARIĆA čitajte od nadalje utorkom na portalu eMedjimurje.hr