Nakon više od petnaest godina rada u medijima sam odlučio napustiti rodni grad Zagreb, ostaviti karijeru, skrasiti se pokraj obala Drave te početi život ispočetka. Shvatio sam da sreću neću naći trčeći od jednog izvora zadovoljstva do drugog, od ispunjenja jedne ambicije do druge. Da je sve to poput pijanstva nakon kojeg se čovjek budi jako mamuran, da je to gubljenje vremena. Ja želim biti sretan cijelo vrijeme i želim znati tko sam…
Sve što želimo u životu je biti sretni. Sve što radimo u životu radimo da bi smo bili sretni. Međutim, kako to obično biva, svima nam ta sreća najčešće izmiče. Mnoge su dirljive pjesme napisane o traganju za srećom ili njenim gubitkom, a jedino u bajkama junaci život žive do kraja svojih dana u potpunoj sreći nakon što su prošli sve one nevolje kojima smo mogli svjedočiti. Nije li?
Nalazimo se u apsurdnoj situaciji jer taj osjećaj sreće iznutra vežemo za nešto što postoji izvana – za ljude, situacije, događaje, materijalne stvari – a njihova je priroda prolazna, sve će na kraju nestati, umrijeti, raspasti se, to možemo biti sigurni, tako to biva u svijetu oko nas. No, međutim, mi želimo stalno biti sretni i zbog toga bivamo još više nesretni.
Što je ta sreća koju toliko želimo? Ona je naša prava priroda, to je ono što mi sami jesmo. Taj osjećaj iznutra, to iskustvo kada se osjećamo nadahnutim, punim energije i radosnim, to je naše iskustvo nas samih, naše prave prirode. S pravom možemo reći da sreća dolazi iznutra. U trenutku može biti potaknut vanjskim situacijama, ali osjećaj, iskustvo – to dolazi iz nas, to smo mi.
Kada pronađemo sebe, pronašli smo i sreću. Stoga niti ne možemo biti sretni trčeći za stvarima iz vanjskog svijeta. One mogu donijeti privremeno zadovoljstvo, to je istina, ali ako shvatimo od kuda sreća dolazi osjećaj možemo produžiti, zapravo, na kraju on ne mora nikada niti prestati.
Jer, koliko često dozvoljavamo da nam nešto makne osmijeh s lica? To se stalno događa, probudimo se, vani je lijepo sunčan dan, osjećamo se poletnima, živima, krenemo, recimo, na posao, netko nam nešto ružno kaže i gotovi smo, ostatak dana provodimo s nosom do poda.
Zato, da bismo bili sretni, obavežimo se da ništa neće skinuti naš osmijeh s lica, kakva god situacija bila. Što god se događalo, recimo “Pa što onda!”, prođimo kroz to i nastavimo se smiješiti. Ako situacija već i nije bajna, ne moramo još i sebe mučiti zbog toga! Sreća i osmijeh, to je naša prava priroda i to nam nitko nikada i ne može oduzeti.
