Nerado se prisjećam razdoblja kada sam dotakla dno kovitlajući se u beznađu, kada su se okolnosti svojom okrutnošću obrušile na mene crpeći nemilosrdno i posljednju kap samopouzdanja. To je bilo razdoblje analiziranja osobnosti, preispitivanja svega što me je dovelo do takvog stanja. Silno sam se željela povući iz društvenog života, zatvoriti se, stvoriti neki svoj svijet unutar ledenih zidina. Pomislila sam kako me tada više ništa neće boljeti. Izolacija je činila svoje. Svakim danom, satom, minutom, bivala sam sve nesretnija. Našla sam se na raskršću; potonuti do kraja ili izvući pouku i krenuti ispočetka – ovaj puta pametnije. Zatočenoj sam želji dodala malo prkosa, bunta, hrabrosti i krenula.
Ljudsko srce nije nogometna lopta. Ako je tako tretirano, tada obično biva i uzvraćeno na isti način. Ne smije se gaziti preko tuđe nesreće da bi se došlo do vlastite sreće. Takva sreća nije blagoslovljena i obično je kratkog vijeka, a posljedice mogu biti dugotrajne i neizmjerno bolne.
Voljeti možemo gotovo sve, počevši od djece, partnera, posla, hobija pa do kućnih i limenih ljubimaca, samo što volimo različitom ljubavlju, s različitom dozom nježnosti. Ponekad su naše privrženosti krivo protumačene.
Nekome se ljepše nasmiješ i eto ti zaključka kako mu se želiš uvući u krevet. Frajeru, ne želim s tobom spavati, želim se s tobom smijati, želim se radovati tvojim uspjesima i biti uz tebe ako padneš. To je netko već odavno nazvao – prijateljstvom. Iako se mnogi neće složiti, ja sam sigurna da muško – ženska prijateljstva postoje i da kao takva mogu funkcionirati. Ako se s vremenom obostrano pojave iskre tada barem znaš da si u vezi s nekim koga poznaješ, čije si mane zavolio jednako kao i vrline. I opet, ne mora nužno značiti da će trajati vječno. U ljubavi nema pravila. Život se poigrava nama, nameće nam kušnje, testira nas koliko smo jaki, vjerodostojni nekim svojim načelima.
Ujutro kad se probudim prvo pomislim koliko sam sretna što sam donekle zdrava i koliko, usprkos svemu, mogu voljeti ljude, koliko želim dati najbolje od sebe i reći; trgovkinje, spremačice, celebovi, poduzetnici, dr., mr., prof., ofr…, želim vam pružiti ruku, ako je ne prihvaćate, idite svojim putem. Živite i pustite druge da žive.
