Ima tome više od petnaest godina. Košarkaši Belišća stigli su u Čakovec. Ništa senzacionalno da se nije radilo o posljednjoj, odlučujućoj utakmici A-2 lige, pobjedi koju su košarkaši čakovečke “Vajde” trebali za ulazak u A-1 ligu. Cijeli grad tog dana je stao. Sve trgovine sa sprejevima i bojama za kosu rasprodale su svoje žute uzorke, kafići su bili puni, ispijali su se hektolitri pive.
Ulaznice za utakmicu, rasprodane u rekordnom roku. U dvoranu Graditeljske škole naguralo se oko 2.000 ljudi spremni proslaviti povijesni događaj za klub i grad. Nervoza kod domaćih igrača bila je očita, pa su gosti četiri minute prije kraja imali šest koševa prednosti. Žuti znoj tekao je s lica igrača, ali gromoglasnom podrškom navijača, čakovečki košarkaši stisnuli su “gas” i pobjedili 67:62. Slavlje i suze mogli su krenuti. Grad Čakovec te 1998. godine dobio je košarkaškog prvoligaša.
Međutim i godinama prije toga, košarkaši su punili dvorane, dolazile su se u Čakovec igrati All-Star utakmice, reprezentacije, univerzijada, nagradne igre, sve to prije rukometa, nogometa i gimnastike. Čakovec je u sportskom smislu prvo proslavila košarka.
Danas pušu neki drugi vjetrovi, sport je na margini društva, a čakovečki moćnici očito nisu zainteresirani za košarku, a ni sport općenito.
Nekim političarima trebalo bi “nacrtati” što je to sport. Kakvu on važnost ima za djecu i mlade, za zajednicu u kojoj živimo. Njima je muka od sporta i klubova jer su dozvolili da se klubovi pretvore u “prosjake” koji od njih mole “milostinju” pa ih je lakše ignorirati ili im prebaciti nešto sredstava da ih se rješe za neko vrijeme. Nitko od političara nije se zapitao gdje je problem? Jesu li su oni sami stvorili takve uvjete?
Grad Čakovec napredovao je u izgradnji sportske infrastrukture, imamo 2-3 dvorane više, ali je činjenica da su klubovi bolje surađivali i bili zadovoljniji prije 15 godina. Zajednica sportskih udruga grada Čakovca u ovakvom sastavu i s ovakvim ovlastima nema smisla. Ona postoji kao blagajnik koji prebacuje gradski novac korisnicima, sportskim udrugama i klubovima. Tu se stalno rebalansom smanjuju sredstva jer nema novaca, ali se nikad gradonačelnik, gradski pročelnik i druge osobe zadužene za kulturu i sport nisu pitale kako to promjeniti.
Možda bi grad trebao okrenuti ploču? Napraviti kategorizaciju sportova i klubova, primati u Zajednicu pa jednog predstavnika, a ne više njih od istog sporta. Shvatiti da je puno teže postići uspjeh u kolektivnom nego individualnom sportu. Omogućiti klubovima besplatno korištenje dvorana, teretana, bazena, te brinuti o mladima, a ne po pravilnicima financirati klubove bez da su svjesni gdje i kako se taj novac troši. Košarka, nogomet, rukomet su sportovi koji su prije imali uspjeha i klubove za koje su građani navijali. Danas su loši jer u svakom od njih ima 2-3 različita gradska kluba.
Čakovec je premala sredina da bi to mogao istrpiti. Što se košarke tiče tu je stvar jasna. Gradska vlast je podržavala besmisleni animozitet dva čakovečka kluba, bila itekako upućena u stanje i nije želila promjene. Kao alibi koristili su činjenicu da ima previše igrača za jedan klub.
Da, bilo ih je, možda ih ima i danas, ali to ne znači da JEDAN klub ne može imati VIŠE momčadi u istom natjecanju. Bitan je isti cilj i smjer u kojem klub treba ići.
Čakovcu treba JEDAN košarkaški, rukometni, nogometni i odbojkaši klub. Godine strpljenja i rada.
Sportu treba masovnost, djeca pod kapom jednog kluba, da bi treneri mogli imati selekciju i birati najbolje, a ne ovakvo stanje gdje se kvaliteta rasprši po klubovima i različitim rangovima natjecanja. Političari koji štede i režu troškove na sportu i kulturi, priznaju da nema interes za mlade, zdrav život i uvođenje reda u društveni život svojih građana.
Čakovčani prepoznaju sport, ali i to da su na terenu većinom domaći dečki, koji igraju svim srcem za klub, grad i navijače, a ne samo za lovu.
Zajedno se može sve. Uživajte u pogledu “Iznad obruča”.
>>> Reagiranje Bojana Ružića na kolumnu “Što je košarka Čakovcu?”
