Pitam se što se to događa u ljudima da šire toliku mržnju po društvenim mrežama i to se onda naziva borbom za ljubav. Ako glasaš ZA, tada si “zaostala seljačina”, ako glasaš PROTIV, tada si dio “bolesnog svijeta pederluka”. Čemu vrijeđanja? Pišući takve stvari mnogi ne misle da mu je upravo “zaostala seljačina” oprala majicu, skuhala ručak, možda i pričuvala djecu, ali njezin veliki grijeh je to što zbog vjerskih uvjerenja nije istomišljenica, iako u njoj nema ni traga mržnje, dapače, ne zamara se nekim stvarima.
Jednako tako ako netko živi u istospolnoj zajednici, možda je upravo ta osoba učinila hrpu dobrih djela i ne zaslužuje biti stigmatizirana zbog toga što pripada manjini. Smatram da pozivati se na Boga i širiti mržnju nije u redu, kao ni boriti se za istospolnu ljubav vrijeđajući religiozne i one kojima je homoseksualnost neshvatljiva.
Možda bi bilo dobro da ponekad progutamo riječi kako bismo lakše jedni drugima gledali u oči. Ako je već došlo do referenduma, svatko od nas ima priliku iznijeti mišljenje i pritom ostati čovjek jer to će ubrzo proći, a gorak okus ispisanih i izgovorenih riječi ostati.
Ako se netko voli i teži zajedničkom životu, tada ih nikakav referendum neće spriječiti da to i ostvare. Riječ “obitelj” vjerojatno će svakoga od nas asocirati na toplinu doma, zaštićenost, ljubav. Hoće li u tom domu zaživjeti dvoje, troje, petero ljudi s djecom i kućnim ljubimcima ili bez njih, ili pak tisuće istomišljenika u jednoj zajednici, to je sasvim nebitno, bitna je emocija pripadanja.
Što se tiče posvajanja djece, postoje razne teorije. Jedna od njih je da su djeca u određenoj dobi sklona eksperimentiranju te bi ih odrastanje u istospolnoj zajednici (uz podršku roditelja) samo dodatno zbunilo te im kasnije onemogućilo rađanje djece u heteroseksualnoj zajednici gdje zapravo pripadaju. Dok po nekoj drugoj teoriji djeca mogu sasvim normalno odrastati i u istospolnoj zajednici. U takvim situacijama važan čimbenik za normalan život je i tolerancija, tj. razumijevanje sredine u kojoj obitelji žive. U protivnom bi opet djeca bila ta koja bi najviše patila.
Hoćemo li se povoditi za prvom ili drugom teorijom ili ćemo stvoriti neku svoju slušajući savjest, odluka je na nama. A prijatelj koji će nas osuđivati jer smo glasali ZA, PROTIV ili uopće nismo, zapravo nam nije prijatelj. Svatko ima pravo na svoje mišljenje.
