Napomena autora: U svakom svom pisanom uradku, naročitu pozornost pridajem pravopisnim znakovima, a posebno zarezu (ibis redibis numquam peribis in bello). A.K.
Iskusni, a osobito mudri ljudi, školovani ili ne svejedno, često kažu da je jutro pametnije od večeri. Važne odluke ne treba donositi na prečac – to jest, istog trenutka – već ih treba odgoditi, prespavati, dobro odvagnuti što je korisnije, razumnije, odnosno, kad se misli slegnu, a glava ohladi. Ljude obično iznenadi neki neočekivani događaj ovakav ili onakav. Naravno, uvijek i u svemu ima iznimaka i to nas ne bi trebalo čuditi, ali ipak… Evo, živi primjer je naša aktualna vlast. Punih osam godina današnji vladajući su se nadali – a i, građanstvo, u to vjerovalo – pobjedi na parlamentarnim izborima i da konačno preuzmu vlasti u državi.
Ej, ljudi! Osmogodišnje vremensko razdoblje je dovoljno da se štošta prouči, nauči, analizira i pripremi za buduće razdoblje. Novorođenče za tih 2920 dana preraste jaslice, vrtić, krene u školu gdje nauči čitati i pisati, risati, računati, uči neki od stranih jezika i, onakvo znatiželjno, završi drugi razred osnovne škole… Međutim, našu aktualnu vlast izborna pobjeda je toliko iznenadili da, i nakon dvije godine vladavine, još ne vjeruju da su im građani poklonili povjerenje za vođenje države, da su oni sada na vlasti, međutim, oni se još uvijek ne snalaze u toj ulozi. U upravljanju državom ne da “šepaju” već ozbiljno “hramlju”. Ako će ovako nastaviti uskoro će rabiti “štake”, možda čak padnu i u “invalidska kolica”.
Dok, u svojoj “invalidnosti”, dišući na slamku hvataju sapu, pretendenata na tron je popriličan broj i svaki od njih nam već sada garantira “bolje sutra”, možda, čak, i prekosutra i svi redom obećavaju kako će biti bolji i uspješniji od sadašnje “kukuriku” koalicije. Pretendenti na tron – kao zapete puške – čekaju s gotovim rješenjima za sve sadašnje probleme. Samo im na idućim izborima trebamo pokloniti povjerenje. I to je to! Bivši su se toliko okuražili pa tvrde da već imaju kompletiran tim i gotova rješenje za gospodarski uzlet. U minulom mandatu kažu, jednostavno nisu stigli sve “riješiti” jer su u obitelji imali nekih sitnijih nesporazuma. Naime, “tata” ih je naprasno napustio i otišao iz obitelji. Istinabog, nakon kraćeg izbivanja “tata” se htio vratiti na čelo obitelji, ali “mama” – ohrabrena svojom novom ulogom i svojim novim položajem, pa ponosna kakva već jest – glatko ga je odbila i još lakše – nogirala.
“Ne može netko samo tako otića da bi se vratio”! – kazala je odlučno. Zaboravljajući da “djeca” brzo stasaju neoprezno je o obitelji negdje nešto lanula što joj se obilo o glavu. Kako bi sredili obiteljske odnose, obitelj je odlučila najuriti “majku”, a – da ironija bude veća – najurio ju je njen mezimac! Bez oba roditelja obitelj se u današnjem surovom svijetu politike osjećala poput kakvih siročića. Da ih štiti i što dulje vodi, “izvlačenjem najkraće šibice” – izabrali su glavu obitelji. Nevjerojatno je kako ovi današnji upravljaju zemljom. Dva mandata su imali na raspolaganju da prostudiraju i prouče sva “stručna” rješenja bivših ministara kako ne bi ponovili njihove “uspjehe”. Međutim, strahujući od tužbe za plagijat, nisu ih kopirali. Odlučili su biti originalniali i tu su omanuli. Naime, nisu, a trebali su, od prvog dana narodu reći što su sve “herbali” i učiniti ono što su prije izbora i obećali.
Glumeći nekakvu uštogljenu finoću – rekoše: “Nećemo spominjati i osvrtati se na ono što je bilo prije nas…”. Baš zbog toga danas prolaze “kalvariju” kojoj se nisu nadali, jer, zna se, kako je to kad se zmija dočepa žabe…, a njih su baš ščepali… i namamili… u zamku intriga, podvala i laži…Neka, nek se koprcaju kad su naivni i neoprezni. U vladajućoj koaliciji nikada nije dosadno. Svatko od njih ima, i priča, svoju priču. Možda tako rade da bi zbunili ljubopitljive novinare ili tko zna zašto, a posebno je veselo kada ministri svak za sebe krene prezentirati svoje zamisli i odluke: pedeve se spušta za 15% kako bi se pomoglo turizmu, međutim, frišku figu. Ipak smo mi balkanci, pa makar i zapadni. Što reći nego, naša posla. Ako već ne možeš ukrasti – otmi!
Nitko iz turističke branše nije spustio cijene zbog 15%-tnog smanjenoga pedevea. Koji mjesec poslije pedeve u turizmu ide 3% gore. Električna struja je poskupjela za 20%, potom ta ista struja pojeftinjuje za 6%, te porez na nekretnine DA, a zatim porez na te iste nekretnine NE, potom članarina za Obrtničku komoru nije obvezna, pa odmah potom članarina za tu istu Obrtničku komoru ostaje obvezna, a najnovija vijest je – iako je već bilo objelodanjeno – da se poticaj za prvu nekretninu ipak neće ukidati dok, evo, iz Bruxsellesa ministar poručuje da ne odustaje od ukidanja poticaja na spomenutu prvu nekretninu… Kažem vam, pravi-pravcati kaleidoskop stavova i želja naših vrlih ministara je u optjecaju.
Da bismo spriječili veću štetu, sve naše ministre bismo mogli proglasiti štićenim osobama, jer ne dao dragi Bog da ih tamo negdje u dalekom svijetu – netko otme. A i to se događa! Blagajna nam je porozna i totalno prazna, dok projekte za slična urgentna djelovanja još nismo kompletirali. Sumnjam da bi iz EU fondova, za tu namjenu, uspjeli nešto povući. A, opet, otkuda ako ne iz EU fondova namaknuti lovu?! Crkvene vlasti, pak, ne mogu smisliti čelne ljude naše države. Jedan je ateist, drugi, pak, agnostik. Ne pohode ni vjerska slavlja, ni marijanska svetišta na kojima bi, ako ništa drugo, čuli kako je obitelj najvažnija… i štošta još zanimljivog… Kakvi su, vjerojatno se ni Bogu ne mole, što je za današnje vrijeme – “neoprostivo”!
E, za osmogodišnje vladavine bivših, svećenstvo je – moglo bi se reći – s njima u harmoniji i ljubavi složno živjelo i to će vrijeme teško prežaliti. Međutim, što je tu je, zemlja se i dalje vrti. Bivši su, kao pravi vjernici, redovito dolazili na bogoslužja dok ove – kako ih crkveni prelati tituliraju, “odnarođene” – ni korbačem ne možeš natjerati k oltaru. Sad i “kukuriku” koalicija vidi da je olako shvatila naše svećenstvo i njihov utjecaj, i u društvu i na društvo, a da ih to isto svećenstvo ne bi svakodnevno prozivalo zbog njihova svjetonazora i slobodoumlja.
Premijer je (kao državnik, kako je sam sebe nedavno nazvao), pak, sa svojim timom odlučio biti bolji i drukčiji od prethodnika. Eto mu sad! Što je htio to je i dobio. Neka vidi kako je onome tko ima svoje mišljenje i svoj stav i tko nastoji biti bolji od, recimo… Ne ide to samo tako, moj premijeru. Svi će se oni objesiti o tebe, vukući te k majčici zemlji, i, nema majci da te puste da odskočiš, ni od njih, ni od prosjeka (možda, čak, i od prosjaka). Jednostavno, ne smiješ biti ni bolji ni pametniji od onih koji te okružuju a i od onih prije tebe. Nismo mi samo geografski na Balkanu… mentalni sklop je ipak presudniji u svemu tome, zar ne!? Pa ti onda budi svoj i drukčiji…!
