Priče se temelje na istinitim događajima na području Međimurja. Čitatelji traže da se nadjenu fiktivna imena aktera, kao i mjesta, kako se ne bi zlorabila njihova intima ili intima njihovih prijatelja, poznanika, rodbine… Nevenka iz Murskog Središća ispričala nam je životnu priču svoje poznanice.
Trudnoća šesnaestogodišnje kćeri nije ni malo pogodovala ionako teškome financijskom stanju u obitelji Horvatić iz Čakovca. Tihana je u to vrijeme imala vezu s dvojicom mladića, također maloljetnika, te nije bila sigurna tko je otac. Znala je da bi priznanjem svojim momcima pokrenula pravu lavinu sumnji i navukla na sebe prezir, što joj u ovim teškim trenutcima doista nije trebalo. Pitala se kako će sve zatajiti, a već joj se nazirao trbuščić ispod širokih majica koje je u zadnje vrijeme gotovo svakodnevno navlačila kao da želi sakriti istinu čak i od sebe same.
Šutjela je već od samog početka trudnoće, ignorirajući vrtoglavice i povremena povraćanja, bojeći se reakcije konzervativnih roditelja koji su joj branili izlaske i druženja s vršnjakinjama, što je zapravo rezultiralo buntom i skrivenim vezama. Pod izlikom da mora ostati na dodatnoj nastavi, otišla bi u prazan stan kod momka čiji su roditelji radili do kasnog popodneva. Često buđenje seksualnosti u tek procvjetalim tijelima uzelo je svoj danak, bez obzira što su bili uvjereni da su dovoljno oprezni. S drugim momkom je bila više u prijateljskoj vezi, međutim, jednom prilikom tijekom dvodnevnog izbivanja roditelja, kada su otišli u posjet rođacima iz Karlovca, njezin je prijatelj boravio kod nje te su nakon nekoliko ispijenih pića i popušenih cigareta, završili u krevetu. I tako je nastala još jedna dvojba.
Došao je dan kada više nije mogla odgađati razgovor. Ocu Stjepanu je navirala krv u obraze dok su mu ruke podrhtavale tiskajući grčevito dlanove, ne bi li ljutnju ugušio i pronašao rješenje. Nije govorio gotovo ništa, samo je siktao poput zmije što ispušta otrov, kriveći sebe i svoju ženu, vjerujući da nisu bili dovoljno strogi. Tihanina majka Anita masirala je sljepoočnice kao da želi spriječiti da joj se glava raspadne. Nije se naziralo rješenje, osim možda odlaska kod ginekologa i škrte mogućnosti da neće biti prekasno za pobačaj. Isti dan otišle su na pregled gdje je ustanovljeno da trudnoća ulazi u četvrti mjesec i da pobačaj ne dolazi u obzir. Kako to saopćiti ocu koji je tek netom prije dao posljednji novac za plaćanje čekova? Posljednju plaću dobio je prije tri mjeseca. Anita je radila povremeno honorarno, gdje bi je zatrebali. Kako će odgajati dijete, a jedva nekako preživljavaju iz mjeseca u mjesec?
Sjetili su se priče njihovih rođaka o imućnome bračnom paru Mladojević iz Zagreba, njihovim prijateljima koji već godinama žele dijete. Pokušavali su nekoliko puta umjetnom oplodnjom, no nije im se posrećilo. Počeli su sve intenzivnije razmišljati o posvojenju. Horvatići su stupili s njima u kontakt i predložili im posvojenje djeteta njihove kćeri, što su Mladojevići oduševljeno prihvatili. Sve su pomno isplanirali. Tihana će preseliti kod njih, a oni će joj omogućiti vanredno školovanje kako bi mogli brinuti o njezinoj trudnoći da prođe besprijekorno bez uživanja cigareta, alkohola, kave, te redovito odlaziti na liječničke kontrole. Tako ne bi nitko znao da je bila trudna i da je dala dijete na posvojenje. Njezino petomjesečno izbivanje već bi nekako opravdali.
Tihana je teško prihvatila njihov prijedlog, ujedno kao i jedinu mogućnost izlaska iz nezavidne situacije.
Život kod bogatog bračnog para činio joj se idiličnim. Poželjela je ostati i biti dadilja vlastitom djetetu. Nisu pristali na to. Ugovor je jasno kazivao da Tihana nakon poroda mora nastaviti sa svojim životom i u potpunosti se odreći djeteta. U sadržaju ugovora nije bilo mjesta emocijama, suosjećajnosti… bilo je nemoguće zaviriti u Tihaninu budućnost kako bi vidjeli u kakvu osobu će se pretvoriti, stoga nisu riskirali. Čemu zbunjivati dijete, ako ono može biti sretno uz nas, roditelje koji će se brinuti o njemu i pružiti mu sasvim dovoljno ljubavi, pomislili su kada bi se u njima pojavila i najmanja sumnja. Tihana je pustila da je razmaze, shvaćajući pomalo kako je još i sama dijete i koliko joj godi što ne mora slušati o teškoj financijskoj situaciji i ne mora se smrzavati u hladnoj kući.
Tijekom nedjeljnog popodneva, odmarajući se u raskošnom naslonjaču, Tihana je osjetila prve trudove. Ulovila ju je panika te je počela plakati. Gospođa Mladojević je uzbuđeno skakutala po kući tražeći telefon kako bi obavijestila muža koji je maloprije izašao na šetnju, da je došlo vrijeme za odlazak u rodilište. Stvari za bolnicu već su odavno bile spakirane. Kućedomaćin se ubrzo pojavio na vratima, zatekavši suprugu kako grli Tihanu i govori joj da će sve biti u redu, da se nema čega bojati, iako se i u njezinom glasu osjetio strah.
Znoj je preplavio čelo mlade djevojke miješajući se sa suzama koje su nepresušno rominjale, bezuspješno je uvjeravajući kako je učinila ispravnu stvar.
– Prekrasna je. Želiš je vidjeti? – upitala je gospođa vidno ganuta, držeći svoje dijete u rukama.
– Ne – jedva čujni glas izašao je iz izmučenog tijela, dok su ostale riječi zastale u grlu.
