Napomena autora: U svakom svom pisanom uradku, naročitu pozornost pridajem pravopisnim znakovima, a posebno zarezu (ibis redibis numquam peribis in bello). A.K.
Bez obzira na sve srednjevjekovne lomače na kojima je inkvizicija – u ime, samo njoj znanog boga – žive ljude spaljivala, bez obzira na progon heretika i izopćenje iz javnog života Galileja, bez obzira na 141-godišnju zabranu svih djela koja su po Koperniku naukovala da se zemlja giba oko Sunca i kako je Sunce središte svijeta (što se kosilo sa crkvenim učenjem), dakle, bez obzira na sve strahote terora ondašnjih crkvenih vlasti, nauka ide dalje.
I, kako je pjevao Himzo…: “…umro stari pjesnik, umrla Emina…”, umro je i Kopernik, umro i Galilej iz Pise, umrli mnogi znameniti umni i razumni ljudi, pomalo je zamrla i inkvizicija, a mi, evo, i nakon 397 proljeća od navedenih zabrana, poput ondašnjih HERETIKA svjedočimo: ZEMLJA SE UISTINU VRTI!
Vrtjet će se zemlja i poslije nas ovakvih zadrtih i posvađanih zbog svjetonazora i ideologija, a, zapravo, riječ je o novcu i moći koju novac sobom nosi, pa ne možemo ni naslutiti koliko će još dugo zemljina vrtnja potrajati.
Slijedom minulih vremena, ljudi su kroz život štošta pamtili, domišljali kojekakve izreke pa ih zapisivali, koje se u latinskim pišu kao “sententia”, a, prevedeno na Hrvatski jezik, to su: MUDRE IZREKE, odnosno, IZREKE MORALNOG SADRŽAJA… kojima se ljudi često služe, naglašavajući njima vlastitu misao u materiji koju obrađuju.
Vjerojatno je istinita ona mudra izreka: “u strahu su velike oči”, međutim, kako u svemu ima iznimaka pa i uz ovu mudrost se veže iznimka u osobi našeg nepokolebljivog premijera. Naš premijer, očito ne poznaje strah, jer, bjelodano je jasno, čovjek nema buljave oči…! Bravo premijeru za svoju toliko puta iskazanu odlučnost!
I, dok građani zabrinuto vrte glavom, jer ne provodimo “Zakon o europskom uhidbenom nalogu”, pa nam iz EU poručuju, da bismo se zbog toga mogli provesti “k’o bos po trnju”, no, naš premijer zbog toga ne strahuje. Premijer jednostavno ustrajava u svojim stavovima i od njih ne odstupa ni za jotu, pa za posjeta jednoj mljekari, na upit novinara na tu temu, kaže: “…TAKO NE BU IŠLO”!
Ja, pak, dodajem: ako održiš riječ, imaš moju podršku premijeru?! Kažem, ako…? Čovjek zaista ima petlju. Nit’ se boji sankcija, nit’ suočavanja s problemima. Istinabog, u uskomešanom, multietničkom i multikulturalnom svijetu biti i ostati dosljedan svojim stavovima, odraz je hrabrosti i još ponečega (pragmatičari su drukčiji). Da, pragmatičari su drukčiji, ne i dosljedni političari… Čvrst stav našeg prvoga ministra je na djelu. Dokad? Do kada, pitanje je?
Jer, iskustvo me uči, zamjeriti se ženi zna biti vrlo, vrlo nezgodno! Politički znalci kažu da je politika postignuće mogućeg i da su najgori oni koji reknu-pa-poreknu, odnosno, koji svako malo mijenjaju i svoje mišljenje i svoje stavove.Lijepo je vidjeti ustrajnu, mudru i promišljenost osobu, jer u dosadašnjim Vladama to baš i nije bio čest slučaj. Najviše je bilo voluntarizma, prepotentnosti i oholosti…, i, tu smo gdje smo… No, pustimo visoku politiku onima koji se u nju razumiju. Takvih nam barem ne manjka.
Živo me zanima što je s onim proljetnim obećanjem HEP-a o pojeftinjenju struje? Čim je provaljeno da je lanjsko 20-postotno poskupljenje struje završilo u plaćama i regresu hepovaca – istog časa su istrčali sa idejom, a ministar gospodarstva to podržao – kako će nam već do jeseni pojeftiniti struju! Mi, naivčine, poveseliše se “k’o ozeb’o Suncu” i, ponadasmo se jeftinijoj struji. Međutim, brus! Ništa od pojeftinjenja. Za sada!
Bit će to “malo morgen”, jer zahtjev, za pojeftinjenje HEP je uputio HERA-i koja bi, kao, trebala odobriti nižu cijenu, međutim, kako kod nas u Hrvatskoj malošto nije NAHERO postavljeno, tako su agenciju za regulaciju cijena nazvali HERA čiji je, pak, direktor u to vrijeme odjedrio na godišnji odmor, pa neće valjda čovjek na ležaljci uz more potpisivati tamo nekakvo odobrenje… k tome još, za pojeftinjenje struje!
I, tako smo, sa đenovskom ciklonom upali u vrtlog nadmudrivanja “ODGOVORNIH!” u državnoj tvrtci HEP i u državnoj agenciji HERA koja, pak, jasno poručuje kako HEP laže i da oni sa pojeftinjenjem nemaju ništa već da HEP – ako OZBILJNO MISLI SNIZITI CIJENU STRUJE – neka to učini putem vlastite tvrtke OPSKRBA d.o.o.
Možda je, čak, spomenuta tvrtka registrirana samo za podizanje, ne i za spuštanje, cijene struje? Dato obećanje HEP-a poprilično šepa, pa će pojeftinjenje pričekati Nikolinje i kolinje, a tko još u predbožićno vrijeme snižava cijene…
I, neka svakoga bude sram ako misli da smo slabi vjernici, jer da jesmo i da ni u što ne vjerujemo, zar bismo sve ove godine trpjeli tolike NAHERENOSTI naših vlasti? Tvrtka RWE Energija, pak, javno poručuje: “…kolikogod HEP spustio cijenu struje, mi ćemo uvijek biti jeftiniji”! Bravo, bravo, samo ako je istinito!?
Prisjeća li se još itko slogana ” KUPUJMO HRVATSKO”!? i, bismo li treba ostati vjerni domaćoj tvrtci HEP-u – sa skupljom, ili se odlučiti za stranu tvrtku s jeftinijom, strujom – (domaća struja, garantirano, bolje trese?!) i, važi li još uvijek ona prastara parola poznatog PIK-a: “domaće je domaće”, pa makar to bile i domaće gulikože?
Neće nama krenuti nabolje sve dok sindikalci ne preuzmu vođenje države. Oni znaju znanje. Sindikalci bi – dok kažeš keks – doskočili i oskudici i besparici, jer problematiku države imaju u malom prstu, zatim, redovito objavljuju kolika je sindikalna košarica, znaju pošto je peršin i mrkva, pošto je kolerabica i kelj, blitvu i poriluk da ne spominjem i imaju gotova rješenja…
Ma, dok pucneš prstima – (kako je prstima lijeve ruke zorno pokazala HNS-ova predsjednica oko one mutne smjene, njoj, problematičnog i nepoćudnog SDP-ovog kulturnjaka…) – oni bi rješili probleme zaposlenih. O nezaposlenima? O, bože moj, pa ne mogu baš sve odjednom. To je proces…, zar ne!?
Da je Mojsije bio u sindikatu, ne bi sa štapom u ruci na obali Crvenog mora s naradom čekao milost odozgo… “preveslali” bi oni i more i ONOGA gore.
Ima kod nas, ima dobronamjernih i stručnih ljudi koji bi znali i mogli pomoći posrnulom gospodarstvu, ali ne mogu do tv-studija od “abonenata” javne scene i njihove ocjene stanja nacije naše Kroejše. Mnogi znalci, pak, drhte nad vlastitim znanjem, ljubomorno ga čuvajući samo za sebe, i, kao da nisu čuli za riječi bivšeg pape: “…NE BOJTE SE”!
Znanje je, kažu, Božji dar uz osobni mar, koji treba s ljudima dijeliti i tome se veseliti. Zašto ne bi – (poput “celebritija”, svoja “postignuća” dijelili sa svima, jer, ako javnost ne sazna s kim su noćili, ostat će, tek, puki anonimci?) – dakle, svoja znanja, znalci bi trebali staviti na raspolaganje domovini, a ne, poput kaluđera, kao kakvi anonimusi trunuti iza zidova svojih kabineta.
Napokon, postoji – kazano političkim rječnikom – i druga opcija. Ako Vlada može unajmljivati strane konzultante, zašto ne bismo i mi unajmili strane političare. Domaći su se isuviše umislili, osilili i uzoholili, pa pred običnim pukom – koristeći se stranim izrazima – prave se Englezima.
Eto, čitam, u rodnom gradu Galileja, Pisi, stručnjaci već dvadeset i jednu godinu uspješno izravnavaju KOSI TORANJ. Kažu: od 1992. godine, pa do danas, nagib tornja, sa 4,5m smanjili su na 4,1m, što mu osigurava stabilnost za sljedećih 200 do 300 godina. Ej, ljudi! Zamislite, 200-300 godina stabilnosti…!
Uh, da su nam takvi stručnjaci…! Slijedom ovih vijesti, sinu mi misao: KOMPLETNU NAŠU VLADU POŠALJIMO U PISU neka nauče kako ispraviti naslijeđenu NAHERENOST!
