Priče se temelje na istinitim događajima na području Međimurja. Čitatelji traže da se nadjenu fiktivna imena aktera, kao i mjesta, kako se ne bi zlorabila njihova intima ili intima njihovih prijatelja, poznanika, rodbine… Dario iz Čakovca, ispričao nam je životnu priču svojeg prijatelja.
U njezinim se očima nazirala skrivena radost kad ga je ugledala ispred kafića u kojem je običavala popiti kavu. Tako blizu, a tako daleko, pomislila je sjedajući za omiljen stol. Krivila je sebe zbog svađe koja je izbila sasvim bezazlenim ispucavanjem radi nerazumijevanja. Slika njegovog odlaska nije joj izlazila iz glave. Boljele su je riječi; toliko malo znaš o meni. Zapravo je znala mnogo, čak više nego što je to znao on.
– Kako će se Dinko nositi sa spoznajom da sam otišla i da sam započela novi život? – reče Nela svojoj prijateljici Maši.
– Što misliš kako? Kao i svaki drugi muškarac! Utopit će se u zagrljaju druge žene – Maša je nastojala uvijek biti iskrena, ma koliko to nekog boljelo.
– Da. U pravu si. Tako je moralo biti – reče Nela pokunjeno, kao da joj se bilo teško pomiriti sa skorim odlaskom.
Prelistavajući oglase, pronašla je posao u Austriji i odlučila krenuti, maknuti se od sviju, posebice od njega. Znala je da je tako najbolje. Ostalo joj je tjedan dana da se spakira i oprosti. Malobrojni prijatelji su joj dali podršku uz iskreno žaljenje što se neko vrijeme neće viđati. Roditelji u ranim šezdesetima, još su mogli samostalno obavljati poslove, iako je njezin otac već u pedesetoj otišao u invalidsku mirovinu. Stoga su se složili da ne može ništa izgubiti ako želi okusiti život van granica lijepog Međimurja. Odlučila je da se neće javljati Dinku, kako bi izbjegla lažnu nadu i moguća nagovaranja da ostane.
Poslodavci u Austriji su je lijepo primili. Stariji bračni par, porijeklom iz Hrvatske, nije skrivao zadovoljstvo što će za njih raditi zemljakinja. Posao domaćice nije bio težak, obavljala ga je s velikim zadovoljstvom. Ali kako to obično biva; bilo je predobro da bi potrajalo. Prilikom tuširanja na lijevoj je dojci napipala kvrgu. Prelazila je prstima po njoj, želeći se razuvjeriti u činjenično stanje, bezuspješno. Na trenutak ju je ulovila panika, ipak, znala je da se mora vratiti i obaviti detaljne liječničke pretrage.
– Vrata su ti otvorena! Čekamo te – bile su riječi njezinih poslodavaca tijekom Nelinog odlaženja.
Dobar je osjećaj znati da u takvim trenutcima nisi sama, pomislila je sjedeći na prvom sjedištu komotnog autobusa, dok joj je pogled lutao gutajući zavidno raskošne pejzaže. Njezin je nagli dolazak nemalo iznenadio roditelje, koji su prvo pomislili da je došlo do žešćeg konflikta između nje i poslodavaca. Posjela ih je za stol i s njima otvoreno razgovarala, zamolivši ih da ne paničare te da nikome ništa ne pričaju. Dogovorili su se da će, ako ih netko pita zašto se vratila, reći da mora rješavati dokumentaciju za dulji boravak.
Nakon dijagnostičkih pretraga, nalaz je pokazao da je kvrga bila zloćudna. Kirurzi su joj odstranili pola dojke, zatim je započela s kemoterapijama koje je teško podnosila, povraćajući, jedva stojeći na nogama. Tada bi legla pokušavajući misli usmjeriti na nešto lijepo. Sanjarila je o Dinku, polako shvaćajući da je ona, na očigled glupa svađa, imala smisla. Sada je sve lakše. Poštedjela ga je boli, nije morala gledati njegovu tugu.
Nelina slabost kulminirala je dobivanjem posljednje kemoterapije. Majka je plakala gledajući je bez kose, prepolovljenu u krevetu, pomno slušajući teško disanje. Više gotovo da i nije mogla ustati iz kreveta. Odbijala je hranu, polako se mireći da joj se približava kraj. Tada su joj počeli davati biljne pripravke za jačanje imuniteta. Začudo, apetit joj se počeo pojačavati, a s njime i optimizam. Uskoro je počela s laganim šetnjama uz pravilnu ishranu i pratnju majke koja je blistala od zadovoljstva, zadirkujući je da je kao dječarac s novom frizurom. Njezini su poslodavci često puta zvali, brinući za nju, želeći da im se što prije vrati.
Već nakon nekoliko mjeseci, vratila se u Austriju ljudima koje je smatrala svojom novom obitelji. Upravo tako su se i odnosili prema njoj. Počela se zbližavati s njihovim sinom koji se je vratio kući iz Njemačke gdje je radio nekoliko godina. Nakon godinu dana se je udala za njega.
