Priče se temelje na istinitim događajima na području Međimurja. Čitatelji traže da se nadjenu fiktivna imena aktera, kao i mjesta, kako se ne bi zlorabila njihova intima ili intima njihovih prijatelja, poznanika, rodbine… Mirko iz Belice, ispričao nam je životnu priču svojeg prijatelja.
Samozatajan osmijeh je krasio blijedo lice, izmoreno od neizvjesnosti i bauljanja nepoznatim stranputicama u potrazi za nekime s kime će se stopiti duhovno i tjelesno. Zaprljana stopala, nakon cjelodnevnog capkanja tijekom njege mnogobrojnih biljaka, povrtnica, našla su svoje mjesto na trošnoj ogradi terase idealne za večernji počinak, bez pogleda radoznalih susjeda.
Ostale su tek misli, ispijenom čašom sortnog vina, sve maštovitije. Pitala se, koliko je vremena prošlo od kako nije osjetila toplinu zagrljaja i koliko joj fale nježnosti, dodiri, bliskost…zamišljala je mušku ruku kako klizi njezinim tijelom, nesvjesno se dodirujući po vratu, zabačenom preko naslona stolice na kojoj je sjedila. Dlanom je prelazila preko dojke, ukrućene od želje i neutažene strasti, poigravala se bedrima, dražeći ih prstima, dopirući do ruba donjeg rublja, odgađajući ispunjenje vrhunca, dok joj se koža ježila, šireći ugodu.
Sutradan je krenula na posao koji zapravo nije voljela. Ured je dijelila s konzervativnom ženom, pravom špijunkom, vječitim zabadalom. Ela je najviše mrzila kad je iskoristila njezino odsustvo i čitala poruke na njezinom mobitelu. Znala je da se to događa, ali nije mogla dokazati. Spretna Anica, uvijek je na vrijeme stavila sve na svoje mjesto, mada je nekad promašila koji centimetar i to ju je odavalo. Imala je muža kojemu je robovala, ugađajući mu u svemu zbog vječitog straha da je ne ostavi. Njezin prag tolerancije bio je neshvatljiv. Podnosila je uvrede i poniženja, skrivajući u sebi nezadovoljstvo. Ipak, to kao da je morala nekako apsorbirati, praveći psine svojim radnim kolegama i kolegicama. U srijedu ujutro, Anica je došla na posao sva preznojena i razbarušena.
– Što se dogodilo? Sva si zapuhana! – pitala ju je Ela.
– Ne pitaj! Nitko se ne bi tome nadao! – pričala je ne znajući kako da ostavi što jači dojam.
– Sad si me uspjela zaintrigirati! Ajde, pričaj ženo! Što se dogodilo! – Ela ju je znatiželjno slušala, što joj je imponiralo.
– Dogodio se lopov! Zamisli, noću sam načula nečije korake kako prolaze hodnikom. Probudila sam Stjepana, a on se pošteno izderao na mene! Znaš već kakav je. Ja sam zaplakala, što od straha, što od toga jer me je izvrijeđao, tada se digao, ne zato da mi ugodi, već zato jer me više nije mogao slušati. Kad je ušao u dnevni boravak, sreo je nepoznatog čovjeka kako traži novac po ladicama. Nasrnuo je na njega, ali je lopov bio jači i spretnim ga je udarcem oborio na pod! – pričala je smiješeći se.
– Što ti je tu smiješno? Ne prepoznajem te! Pa to je strašno! I što dalje?! – Ela je bila pomalo iznenađena Aničinom reakcijom, kao da je uživala u tome što je njezin, do tada ljubljeni muž, pokupio batine.
– I tada je lopov pobjegao, a ja sam pohitala u ledenicu po komad smrznutog mesa i stavila Stjepanu na oko. Bome ga je dobro zakačio! – rekla je i prasnula u smijeh.
– Halo, ne mogu vjerovati da si to ti? Što se je promijenilo? Ne tako davno, plakala bi nad ozljedom svojega mužića! – Elu nije toliko okupirala, priča, koliko njezina reakcija.
– Shvatila sam da ne mogu cijeli život posvetiti nekome tko me zauzvrat ponižava. Nekome kome ne značim više od kućne pomoćnice koja bi ga daleko više stajala – Anica se je otvorila, servirajući sve ono nad čime je godinama žmirila.
– Aleluja! Ne znam tko je kumovao ovoj promjeni… tko god bio, svaka mu čast! Uz zagonetan smiješak, na Aničinome licu se je mogla pročitati sreća.
Ela je željela istražiti tu sreću, ali u trenutku se je poistovjetila s Anicom i počela nailaziti na razumijevanje, iako ona nije posegnula za sličnim načinom razmišljanja.
Radni dan je ovaj puta prošao brzo. Napustila je radno mjesto, zastajući na vratima kako bi pričekala svoju kolegicu. Međutim na veliko iznenađenje, ona je rekla da mora ostati jer ima nekog nedovršenog posla. Takav nejasan izgovor nije prošao kod Ele te je odlučila sjesti u predvorje zgrade, naručiti kavu i pratiti što će se zbivati. Osjećala se je poput voajera i to ju je silno zabavljalo. Svi djelatnici s prvog kata gdje su se nalazili uredi, otišli su svojim kućama. Uskoro se je pojavio njihov kolega iz susjednog ureda i krenuo stepenicama prema gore. Nije ga bilo više od desetak minuta. U Elinoj glavi su se rađale osvetoljubive misli. Kako ona može pipkati po mojemu mobitelu, tako ja mogu slučajno naići na nešto, pomislila je, dižući se sa stolice.
Popela se je na prvi kat i naglo otvorila vrata. Imala je što vidjeti. Anica i kolega na stolu u ljubavnom zanosu. Kad su je opazili, Aničine noge su lamatale zrakom, pokušavajući se što prije osloboditi ljubavnika koji kao da je zaglavio u njezinome krilu. Cijeli prizor bio je neobično smiješan, Ela se je jedva nekako suzdržavala, i s kratkom isprikom, otišla kući. Poslala je poruku Anici da ne brine, da će sve ostati između njih.
Živjela je s roditeljima i smatrala je pravim bogatstvom svakodnevno kuhani ručak, vruć i ukusan, čiji je miris galio nepce prolaznicima pokraj otvorenog prozora. Tako je bilo i tu srijedu. Sve ju je čekalo, i slastan desert u frižideru. No, roditelja nije bilo kod kuće. Naručala se i zalegla u naslonjač, vrteći u glavi prethodna događanja. Bilo joj je drago što je njezina kolegica svoju gorčinu zamijenila, avanturom, možda i ljubavlju. Pitala se, kada će doći red na nju i kako će sresti nekoga kad nije izlazila. Želja za druženjima zamrla je negdje na putu licemjerja i zlorabljenja kod određenih ljudi, iako ih je smatrala bliskima. Samoća joj je sasvim odgovarala. Poigravala se je maštom, dozivajući likove koje je poznavala i koji su u njoj svojevremeno probudili simpatije, a ponekad bi joj se mislima vrzmao potpuni stranac, kako će možda jednom pokucati na vrata.
U petak je isplanirala provesti večer uz knjigu. Već s prvim mjesečevim sjenkama otišla je pod tuš i navukla omiljenu pidžamu. Iz njezinih ju je misli prenula uporna zvonjava telefona. Nevoljko se javila, osluškujući poznat veseo glas svoje prijateljice koja je došla iz Njemačke u posjet roditeljima na desetak dana.
– Spremaj se! Večeras tulumarimo! – rekla je Lorena, ne prihvaćajući izliku, ma koliko dobro i suvislo zvučala.
– Čini se da nemam izbora…Ne znam što bih obukla. Hoćemo li se odjenuti sportski ili…? – pitala je Ela, bojeći se da će odudarati od nje, ukoliko se pojavi elegantna i besprijekorna kao što je to uobičavala tijekom izlazaka.
– Sportski?! Ne dolazi u obzir! Odjeni nešto izazovno, možda nam se posreći pa upoznamo neke frajere – Lorena je i ovaj puta bila optimistična.
Nevjerojatno kako se nije ni najmanje promijenila, pomislila je Ela smješkajući se. Još u mlađim danima, zagledala bi se u nedostižne frajere i bila uporna u osvajanju, sve dok je nisu pozvali da izađu. Hvalisala bi se i ponosno pokazivala, a kad bi nastupilo zahlađenje veze, tada bi ih preduhitrila i ostavila. Kako je tek onda narasla njezina popularnost! Ela je jedina znala da je duboko u sebi patila, jer bi se zaljubljivala i redovito prekidala odnose. Ego momaka, ponekad nije imao milosti te bi na njoj brusili zle jezike, a nikako patili zbog toga jer su ostavljeni.
Tu je večer Ela bila zamoljena da izabere dobar lokal, s obzirom da Lorene dugo nije bilo u Čakovcu te nije znala što se novo otvorilo i gdje se pušta najbolja glazba. Ela je izabrala kultni čakovečki kafić “Podroom”.
Odjenula je malu crnu haljinu koja joj je dobro pristajala, barem se tako dalo zaključiti po pogledima momaka i muškaraca, dok se Lorena pojavila u glamuroznom izdanju u kojem bi se prije uklopila negdje na sjajnome balu, nego u moderan kafić gdje gosti nisu previše marili tko je kako odjeven. Ela je to prepoznala već tijekom prvog posjeta i sviđalo joj se.
Naručile su piće, žesticu pomiješanu s gaziranim i to ih je ponijelo, u neko doba noći, na plesni podij. Obnavljale su uspomene iz mladosti, ismijavajući dogodovštine i psine koje su činile jedna drugoj ili pak zajedno protiv druge grupe djevojčica.
Plesale su, dok su im lica postajala sve sjajnija od znoja. Izmorene, pronašle su mjesto kraj šanka uz još jedno piće, hladno i stimulirajuće za sklapanja kojekakvih prijateljstava. Njihovo veselo raspoloženje, primijetila su dvojica momaka i prišla želeći ih počastiti pićem. One, naravno, nisu odbile. Lorena je povremeno namignula Eli, dajući joj do znanja, da im se doista posrećilo, zatim joj je nešto šapnula na uho i izgubila se s nepoznatim momkom.
Ela je ugodno čavrljala sa svojim novim prijateljem. Razmijenili su brojeve telefona i dogovorili se da će se uskoro čuti. Ona se nije nadala pozivu, bilo je to reda radi, pomislila je, ujedno i požalila što se više neće vidjeti s tako simpatičnim mladim čovjekom.
Ispratio ju je do auta, pristojno je pozdravio i otišao. Kad je stigla kući, skinula odjeću sa sebe, još pomalo vlažnu od plesa, stala je ispod tuša, masirajući se mirišljavom pjenom, maštajući o Goranu s kojim je provela zanimljiv dio noći. Zamišljajući njegove ruke na svojemu tijelu, više ga nije doživljavala strancem. Legla je u krevet, osjećajući njegovu blizinu, baš kao da je doista tu.
Sutradan je zazvonio telefon. Njezina majka je digla slušalicu i pozvala je da se javi.
– Mislim da smo rekli da ćemo se ćuti, ili se varam? – pitao je Goran, znajući da će je iznenaditi.
– Da. Rekli smo! Za čudo, čak nismo zaboravili! – odgovorila je, pokušavajući odglumiti ravnodušnost, ali uzbuđenje se osjetilo u glasu i to ju je odalo.
– Reci adresu i večeras dolazim po tebe – bio je izravan, ne gubeći vrijeme.
Šetali su gradom, otišli na večeru i lijepo se proveli. Eli nikako nije bilo jasno, kako se mogla osjećati tako bliskom osobi koju je tek upoznala. On je doista postojao i on je doista pokucao na njezina vrata.
Družili su se često, gotovo svakodnevno. Bilo je smijeha, vedrine i živosti. Elin se je život promijenio.
Jednu ju je večer upitao, želi li ići u njegov stan. Da, željela je i bila je spremna. Stan je odisao jednostavnošću i komocijom. Htio ju je ponuditi pićem…zaboravio je na sve, osim na nju. Strastveni poljupci redali su se Elinim tijelom, pretvarajući je u robinju, potpuno prepuštenu zbilji, izrođenoj najluđim maštanjem. Poznavala je slabe točke i kako će ih dodirnuti da izmami vrhunski užitak. Poigravala se, prelazeći vrućim dahom duž njegovog tijela, puštajući ukrućene grudi da ga maze i žare, budeći u njemu pomahnitalu strast i želju da je uzme. Vodili su ljubav dugo, povremeno odmarajući jedno drugome u krilu.
Dvoje odraslih ljudi koji su znali što žele, bili su spremni dijeliti dobre i loše dane, poštujući se međusobno u ljubavi i zajedništvu, baš kako je bio zapisano u putanjama sudbine.
