Napomena autora: U svakom svom pisanom uradku, naročitu pozornost pridajem pravopisnim znakovima, a posebno zarezu (ibis redibis numquam peribis in bello). A.K.
U nekadašnjoj zajedničkoj državi – koja se sastojala od 6 republika, a nakon izmjene ondašnjega Ustava u kojemu su federativne republike i dvije autonomne pokrajine…, postale socijalističkim republikama i pokrajinama a i konstitutivni dio nove SFRJ, pa smo slijedom te konstitutivnosti i priznati kao suverena država u UN i u Europi.
U ONO VRIJEME, smo čvrsto vjerovali u našu samostalnost i našu suverenost i da ćemo samostalno – na dobrobit svih naših građana – raspolagati svojim prirodnim i ljudskim resursima, da ćemo u našoj “maloj Švicarskoj” živjeti onako kako sami to odlučimo i da nam neće, tamo neki nama nepoznati ljudi određivati što i kako ćemo raditi.
ZAMISLIMO SI, ondašnje naše želje i nadanja kako ćemo živjeti u svojoj državi. PROGLEDAJMO napokon, kada – i koga biramo! Pogledajmo od – vjerovanja našim ljudima – od pustih želja i tolikih naših nadanja u pravedniji i bolji život, što se od svega toga ostvarilo, što nam se, izuzev rata, sve dogodilo i što smo u tako kratkom vremenskom periodu – kao građani ove zemlje – sve pregrmjeli, a još uvijek nam i te kako nad glavama, zaglušujuće, grmi?
ZAMISLIMO SI, kako bi nam bilo da nas naši “odličnici”, koje smo s tolikom vjerom u njihovo poštenje i zanosom birali, nisu poput drumskih razbojnika orobili? Bismo li mi danas, uopće, znali živjeti i uživati u boljem životu sa puno većim životnim standardom ili su nam naši vođe, koji nas uistinu vodaju poput “stoke sitnog zuba”, uz onih “200-tinjak pomno biranih i odabranih obitelji”, namijenili puno skromniju ulogu – u ovome životu?
ZAMISLIMO SI, kako bi to bilo da su nam naši “uglednici” u narodu, zaista, ugledni ljudi kako bi i tebali biti? Kako bi nam bilo i kako bismo mogli živjeti, a ne da se uz te i takve “uglednike” svakodnevno vežu svakojake afere dok je ogromna masa ljudi bez posla i vlastite zarade.
ZAMISLIMO SI, da su pojedini političari – bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali – etični ljudi i da poštuju vlastite građane?
ZAMISLIMO SI, kako bi to bilo da pojedini političari shvaćaju i poštuju politiku kao časno zvanje, jer služe svome narodu, a ne da im politika služi za punjenje vlastitih džepova i za uhljebljenje na poslove o kojima malo znaju ali su im plaće pozamašne?
ZAMISLIMO SI, kako bi to izgledalo da pojedini političari nisu baš toliko “krvavi ispod kože” pa se za učinjene nepodopštine, pred javnošću, ne mogu u licu ni zacrvenjeti, a kamoli se javno ispričati pred tom istom javnošću koja ih je, na svoju nesreću, dajući im svoje povjerenje i izabrala?
ZAMISLIMO SI, kako bi to bilo da nam se slučajno potrefi pa izaberemo nekoliko poštenih političara koji ne bi bježali od svoje odgovornosti, ne bi bježali s mjesta nesreće ili mjesta događaja – ma što učinili?
ZAMISLIMO SI, bismo li takve – na prvu – znali prepoznati? Dosadašnje garniture naših poltičara su nas već toliko puta pošteno razočarale i razuvjerile u njihovo “poštenje” da se ne moramo nadati boljitku, a mi ćemo ih, poput sadomazohista, ponovo birati.
Poput klera, neprestano nam ponavljaju jedno te isto, uporno ponavljaju naučeno gradivo, poput ARA najraskošnijih boja, nas farbaju i na sve mile načine nas varaju, a mi – poput ovaca, kad nahrupe na sol – hrlimo im pokloniti svoje povjerenje da nam i nadalje nemilosrdno deru kožu.
ZAMISLIMO SI, kako bi to bilo da se pojedini političari – na bilo kojoj razini vlasti – za učinjeni prekršaj časno ponesu pa prihvate svoj dio odgovornosti, jer svakome se na cesti, ili bilo gdje drugdje, može dogoditi nezgoda?
ZAMISLIMO SI, kako bi to bilo divno da se tako nešto dogodi, a ne da se poput kokošara skrivaju i izvrću očite činjenice, praveći drugu stranu blesavom, i izvlačeći se na znane i neznane samo kako ne bi priznali vlastitu pogrešku, prepuštajući “institucijama” da “dovrše” posao?
Budimo sigurni u to, oni će i nadalje “voziti” po svome, vozit će kako im paše i bit će tako sve dok “institucije” vlasti budu radile svoj posao kako i inače rade i dok god ne postanu svjesni, i ne proradi im savjest pa shvate da su oni na svojim položajima – za nas, a ne na sve odmahivati rukom i ne okretati stvari naglavačke pa sebi umišljati da smo mi – njihovio glasači – ovdje – za njih.
ZAMISLIMO SE, poštovani sunarodnjaci, nad ovakvim ponašanjem i ovakvim odnosom pojedinih naših političara spram nas, njihovih birača i kako ćemo u sljedećim prilikama glasati ili glasovati (već mi je muka od lomljenja jezika zbog “novoga” našeg prelijepog hrvatskog jezika kojega pod stare dane, izgleda, sve manje razumijem i sve teže izgovaram).
Nadam se da to nije zbog pomanjkanja zubi u čeljusti. Zaista bih volio čuti smisleno pojašnjenje – kako izreći ili kako napisati riječ po starom PREGLASAVATI ili po novom PREGLASOVAVATI?
Pobogu kako? Ni akademik S. Babić (zvao sam ga jednom zgodom…) na moj upit za riječ “glasovati” nije mi najrazgovjetnije odgovorio. ZAMISLIMO SE, imamo nad čime…!
