Priče se temelje na istinitim događajima na području Međimurja. Čitatelji traže da se nadjenu fiktivna imena aktera, kao i mjesta, kako se ne bi zlorabila njihova intima ili intima njihovih prijatelja, poznanika, rodbine… Sanja iz Čakovca ispričala nam je životnu priču svoje nećakinje.
Irmina duga valovita kosa plijenila je pažnju mladića i muškaraca, budila maštu u njima kada bi se nemarno izgubila, dodirujući vitak ogoljen struk. Brzo je sklapala prijateljstva i bila omiljena u društvu. Roditelji su joj bili puni razumijevanja i obožavali svoju jedinicu.
Jednom prilikom u kasne noćne sate, Irma se je vraćala kući iz kultnog čakovečkog kafića Dioniza. Šetnja parkom koji je ujedno bio i prečica do njezinog stana, činila joj se najdražom opcijom. Nije razmišljala o mogućim opasnostima, skrivenim avetima u mračnoj nutrini ispod krošanja drveća. Pod dojmom novoga poznanstva stečenog u kafiću, kada je u gužvi sezala za pićem i zaprljala njime zgodnog momka, pjevušila je melodiju odsviranu netom prije njezinog odlaska. Probudio je u njoj simpatiju svojom duhovitošću, načinom kojim ju je zamolio broj mobitela. Nije dvojila, dala mu je.
-Mala đe ćeš? Dođi da se zabavimo! – začula je muški ustreptali glas s neobičnim naglaskom, što je dalo naslutiti da nije iz Međimurja.
Irma se nije uspjela snaći, već je osjetila snažne muške ruke oko struka kako je stežu i odvlače dublje u mrak. Otimajući se, počela je zapomagati sve dok njezin glas nije prigušio prljav dlan, oduzimajući joj zrak kojeg je panično pokušavala udisati. Sve se odvijalo brzo. Udarala je nasilnika laktovima, grebla ga noktima, no, bezuspješno. Njegova visina i snaga bili su nemjerivi s Irminom krhkošću. Bacio ju je na tlo, skupivši ruke iznad njezine glave, zalegao na nju, prilijepivši svoja usta na njezina. Kidao je majicu, želeći doprijeti do grudiju. Sva prestrašena lamatala je nogama, dok je on pohotno grabio donje rublje ispod potrgane suknje. Ugrizla ga je za usnu. Osjetivši strašnu bol, ne mogavši zaustaviti zvjerski jauk, udario ju posred lica.
-Kaj se tamo događa?- ženski glas odzvanjao je parkom i omeo napadača koji je isti tren pobjegao.
Srećom, naišle su dvije djevojke, sluteći da se nešto zbiva, bojale su se približiti, tek su izdaleka piljile u mrak, javljajući se, ne bi li prekinule nešto strašno. Uspjele su, iako im se činilo da je bolje da produže svojim putem kao da ništa nije ni bilo. Irmi je ostalo dosta vremena da ustane i bezglavo potrči prema stanu.
-Kaj se dogodilo?- pitao je Irmin otac vidno uznemiren, nakon što im je kćer jedinica upala u spavaću sobu, nabreklog lica i zakrvavljene majice.
Irma nije mogla izgovoriti niti riječ, samo se bacila ocu u zagrljaj, jecajući poput prestrašenog djeteta. Irmina majka skočila je iz kreveta, te je tresući se promatrala svoju kćer, bojeći se bilo što pitati.
-Irma dijete moje, reci mi kaj se dogodilo?- otac je pokušavao biti smiren kako je ne bi dodatno uznemirio svojim paničnim strahom.
-Zovi policiju! Nemamo kaj čekati!- obratio se supruzi, koja je poslušno uputila poziv, te plačnim glasom, pokušavala prepričati nejasan događaj.
-Moram se presvući. Gadim se sama sebi- rekla je šapatom, otrgnuvši se iz očevih ruku.
Uz majčinu pomoć, ušla je u kupaonicu, skidajući majicu, ne znajući da li je na njoj bila njezina ili nasilnikova krv.
Nakon nekoliko minuta, policijski djelatnici su pokucali na vrata. Razgovarajući s Irmom, pokrenuli su istragu, a nju odvezli na liječnički pregled, te zadržali zaprljanu odjeću. Tragali su i za svjedokinjama, njezinim spasiteljicama. Kroz nekoliko dana, nasilnik već od ranije poznat policiji, bio je uhićen. Otac je zamolio da se istraga provede u tajnosti, kako bi se izbjegla medijska pozornost. Bojao se da nakon svega, takvošto njegova kći ne bi mogla podnijeti.
Irma je s roditeljima otišla u vikend kućicu na nekoliko dana. Odgodili su svoje i njezine obveze i potpuno joj se posvetili. Samo rođakinji Sanji koja je stanovala u susjedstvu, ispričali su cijeli slučaj, zamolivši je da pričuva stan.
