Priče se temelje na istinitim događajima na području Međimurja. Čitatelji traže da se nadjenu fiktivna imena aktera, kao i mjesta, kako se ne bi zlorabila njihova intima ili intima njihovih prijatelja, poznanika, rodbine… Sanja iz Nedelišća ispričala nam je životnu priču svoje prijateljice.
Goginih devetnaest godina činilo se sasvim dovoljnima njezinim roditeljima da je nagovore da pristane na brak sa znatno starijim momkom od sebe. Stalan posao i dobra primanja, omogućili su mu podizanje povećeg kredita za sređivanje tavanskog prostora u kući koju je dijelio s majkom udovicom i bratom alkoholičarom. Goga i Branko poznavali su se još od djetinjstva, zahvaljujući zajedničkim obiteljskim prijateljima i učestalim druženjima. Dan poslije vjenčanja, nevjesta je uselila u novi dom. Sve je bilo pomno isplanirano, dvije sudbine tempirane točno na minutu, bez spontanosti, istinskog veselja i smijeha.
Nezainteresiranost i dosada kumovale su sve učestalijim svađama u bračnoj zajednici. Goga je počela maštati o izlascima i svemu onome o čemu maštaju njezine vršnjakinje koje su tinejdžersko i adolescensko doba provodile pod strogim roditeljskim nadzorom, pa su, ušavši u novo životno razdoblje, okusivši slobodu u punoljetnosti i studiranju, počele živjeti punim plućima, za razliku od nje čiji se život i dalje svodio na ograničenja i nadzore.
Jednom prilikom kad je noć zasjenila prozore u iščekivanju gostiju, Goga je silno željela izaći sa sestričnom koja je svaki čas trebala pozvoniti na vrata u društvu svojega supruga. Osjetila je potrebu da se isplače na njezinom ramenu. Znala je da na nju može računati, te da se ona neće naslađivati njezinim nevoljama, već će ju utješiti i pomoći sugestijama kako da održi brak podnošljivim. Goga se je često puta pitala zašto nemaju djece, iako su pokušavali, i da li bi možda djeca bila rješenje njihovih problema. Počela je sumnjati u sebe, bojeći se da je u pitanju neplodnost. Kad su se vrata otvorila i kad je ugledala Dariu, bilo je objema jasno da će izaći, priuštiti si žensko druženje, a muževima, željeno muško.
Uporna glasnoća zvuka parala je uši malobrojnim treznijim gostima u Čakovečkoj diskoteci, čineći pripite žednijima, dok su se tijela zavodljivo njihala u ritmu, žudeći za pokojim diskretnim dodirom neznanca u polumraku prošaranom paletom svjetala koja su vrištala sa svih strana. Dvije rođakinje, obuzete apatijom, alkoholom i diskretno popušenim jointom na parkiralištu, nisu marile što su im muževi sjedili doma uz filmove i bocu vina, čekajući ih. Vođene mišlju da su ionako oni uzroci svih problema, opustile su se potpuno, gutajući svaku nit jedva izborenog izlaska. Dvojica naočitih prijatelja, stajala su pokraj šanka, lomeći pogledom dim kako bi odmorili oči na raspojasanim, zamamnim tijelima dviju mladih žena. Ne dvojeći, prišli su im, upoznali se, i plešući pokušavali pričati. Buka im je pogodovala tjerajući ih da se približe, oslanjajući se jedno o drugo, dotičući ustima uške. Uzavrela tijela, pokleknula su pred željom, mameći ih na intimnije mjesto. Izašli su, mazeći se putem do auta. Opijum je ubio strah i stid u njima, otvarajući putanja bez granica. Odvezli su se obližnjom stranputicom do šume, nijeme i slijepe za takve prizore. Jedan od njih uzeo je deku, te je prostro nedaleko auta. Zadižući Goginu suknju, skidajući s nje donje rublje, grubo ju je polegao, ljubeći joj grudi, krute i podatne pod svježinom noćne rosulje i škrtim mjesečevim svijetlom. Iščupala je remen s njegovih hlača, dajući mu do znanja da je spremna otići do kraja. Slično se je odvijalo i u autu s Dariom i njezinim partnerom, odavalo ih je škripanje i ljuljanje. Kroz nepunih sat vremena, krenuli su svatko na svoju stranu.
Od najluđe noći u Goginom životu ostala je samo sjena, barem je ona tako mislila. Vratila se u stvarnost, te kroz dva mjeseca saopćila mužu vijest o trudnoći. Bili su presretni. Dijete je unijelo smiraj u njezinu maštovitu svakodnevicu. Uskoro su poželjeli još jedno, kako bi djeca zajedno odrastala. Goga po drugi put nije mogla zatrudnjeti. Branko je otišao potražiti pomoć liječnika, te se nakon pretraga ustanovilo da je neplodan. Ta ih je vijest šokirala, bilo je kristalno jasno da ni prvo dijete nije njegovo.
– Čije je dijete? – upitao ju je, škripajući zubima, pokušavajući zadržati gnjev.
– Ne znam – odgovorila je znajući da nema više izmotavanja, da je stjerana u kut, te da mora sve ispričati. Ona doista nije znala ništa o ocu djeteta, ništa osim možda izmišljenog imena, kojega se je s nesigurnošću prisjećala.
Nakon podosta vremena, Branko joj je oprostio i nikada nije prestao voljeti dijete koje je smatrao samo svojim.
