Pri povratku iz Čakovca vozim se preko nadvožnjaka. Na suprotnoj strani na polovini uzbrdice stao je auto, upaljena su sva četiri žmigavca. Prolazeći pored automobila vidim gospođu u mukama što napraviti i kako upaliti auto.
Sad je pitanje bih li trebalo stati i pomoći ili samo pored proći, jer taj automobil i ta gospođa nisu moja briga, zar ne? Kolone automobila prolaze i s jedne i s druge strane nadvožnjaka, svi uredno zaobilaze taj auto i koliko vidim ne pomaže nitko. A još je k tome hladno, padaju kiša i snijeg, pa tko će još sada normalan van na takvo vrijeme?
Srećom bili su Uskrsni dani, svi smo se naslušali priča kako trebamo pomagati jedni drugima i tako to, no na žalost izgleda da se takve riječi slabo lijepe za nas da bismo ih pretočili u primjenu, već dan nakon Uskrsnog ponedjeljka.
Spustio sam se s nadvožnjaka i ostavio automobil kod obližnjeg trgovačkog centra te se vratio nazad na nadvožnjak. Srećom u isto vrijeme našla se još jedna dobra duša koja je stala na nadvožnjaku parkiravši automobil na rubnik.
Nakon pozdrava vidjeli smo u automobilu gospođu koja je pokušavala upaliti automobil, ali bez uspjeha. Osjetio se i miris benzina što je dalo naznaku u čemu bi mogao biti problem. Čovjek se ponudio da spusti automobil niz nadvožnjak, a gospođa se preselila na suvozačevo mjesto.
Još je bio problem kako spustiti automobil jer ni ne moram opisivati kakva se gužva stvorila iza nas. Srećom svi vozači su bili više nego kooperativni pa su oni s čakovečke strane stali, a one sa suprotne strane sam usmjerio da zaobiđu automobil kojeg je čovjek polako spustio dolje niz nadvožnjak vozeći uz njegov rub.
U međuvremenu došla je i policija koja je regulirala promet tako da je niti u pet minuta sve bilo riješeno. Čovjek je žurio na posao i otišao, ja sam odjurio svojim putem, a policija je nastavila svojim poslom.
Ovaj događaj me podsjetio kada smo ostali na auto – putu s pokvarenim automobilom. Igrom slučaja proveli smo nekoliko sati uz jureće automobile. U tom vremenu broj onih koji su stali s pitanjem trebamo li možda što, imamo li uopće vodu bio je – JEDAN! I to jedan kamion, ako se dobro sjećam, s registarskim oznakama Koprivnice.
Većina ljudi u ovakvim situacijama, sudeći po ova dva slučaja, razmišlja kako to nije njihova briga i nastavlja svojim putem. Svatko od nas se može naći u takvoj situaciji i sigurno će mu biti draga pomoć sa strane od bilo koga da se što prije makne s ceste. Ili se može jednostavno dati lijevi žmigavac, zaobići pokvareni automobil na cesti uz misao: “Kaj me briga, nije moj problem.” Pomognite drugima, kada god možete, gdje god možete, kome god možete.
