Uz vječitu mijenu i ljudsku glupost, manipuliranje ljudima je isto tako jedna od konstanti naših života, jer da slučajno nema manipuliranja ljudska vrsta bi živjela mirnije, bolje i puno zadovoljnije. Ali, ne, manipulacija je uvijek tu, s nama – u nama.
Nevolja iz prikrajka vreba one najranjivije i siromašne da ih netko nekih čudnih ambicija što lakše izmanipulira. Vrag nikad ne spava, kažu ljudi, već neprestano opanjkava gdje god koga može sijući tako sumnju i razdor među one nesigurne u sebe. Ružno je to kada netko željan kruha padne pod utjecaj onih prežderanih koji od obijesti ne znaju kamo sa samima sobom pa prizivaju nevolju, ali, preko tuđih leđa.
Pitam se, je li onaj poznati crkveni poslenik – koji je onako javno u Hrvatskoj zazivao novu Oluju i lustraciju – sada zadovoljno trlja dlanove zbog stanja u državi. Istinabog u društvu nam i nije baš bajno stanje, ali se nekako dura. Pamtimo mi i gore stanje negoli je ovo sada.
Sada, kada su se on i njegov vrhovnik, kao, malo pritajili na scenu su stupili njihovi istomišljenici koji orkestrirano podgrijavaju, ionako, loše raspoloženje osiromašenih građana.
U kriznim vremenima je najlakše manipulirati ljudima, jer, opće poznata činjenica je da, sit gladnome ne vjeruje. Evo, u ovoj sveopćoj neimaštini svrnimo pogled na naše svećenstvo i pogledajmo kakvim standardom ono živi, pa prosudite sami i bit će vam jasno u kom grmu leži zec.
Njima su ipak najveće svetinje naši Državni ugovori sa Svetom stolicom (pazi ovo, stolicom!) i pokornosti Vatikanu sa onim silnim milijunima što ih baš svaki građanin Lijepe naše izdvaja za dobrobit našega svećenstva. To je dragi moji najvažnije pitanje ovoga trenutka u državi a ne tobožnja briga za siroti i gladni puk i onaj toliko razvikani zdravstveni odgoj.
Kad bi brinuli o svojoj pastvi kako bi i bio red, tad bi i teško bolesnoj maloj NORI-FORI udijelili poneku kunu, a ne bi na upit novinara o njihovom prilogu za liječenje male Nore izjavili da su umjesto njih priloge dali katolički vjernici. Izjava neprobavljiva svakom normalnom i moralnom čovjeku, bio on ili ne bio vjernik!
“Užas!” – rekla bi Picekova Bosiljka iz emisije Nad lipom 36. Evo, sad nam je najveći problem ćirilično pismo u gradu heroju Vukovaru. Zašto i zbog čega je to toliki problem? Zar nemamo kudikamo većih problema od pisma ćirilice? Zašto nije problem, recimo, engleski jezik koji nam je već uneredio komunikaciju našim, materinjim, jezikom?
A, što je sa nezaposlenošću? Što je sa pobješnjelim lopovlukom koji je ovladao svakim dijelom života u državi? Što je sa nečasnom a ipak zakonitom pretvorbom – jer su naši odličnici donijeli takve zakone – i ratnim profiterstvom?
Zašto mentori ovakvog nezadovoljstva građana koje se valja ulicama Vukovara nisu osmislili, recimo, nekakvu tvornicu gdje bi se zaposlili Vukovarci pa da vlastitim rukama zarađuju svoj kruh, a ne da prekapaju kante za smeće u potrazi za ponekom plastičnom bocom koju će unovčiti za čitavih 0,50 kuna!
Ponižavajuće je za sve nas što izmanipulirani građani crnim platnima prekrivati spomenike po Vukovaru i objavljuju oglase o prodaji vlastitih kuća sa adresom Markova Trga u Zagrebu gdje je sjedište legalno izabrane Vlade. Svijet nam se grohotom zbog toga smije jer nismo kadri trezveno razmisliti, pokušati prevladati istinsku bol ali i još ponešto uz to.
Što se želi time postići, što? Možda kaos i za čiji račun? Želimo li sami sebi boljitak i civiliziran napredak? Kome je to kroz povijest mržnja i osveta ikada donijela napredak mir i sreću? Zašto se ne ugledamo na Nijemce i Francuze koji su također međusobno ratovali, ali su njihovi mudri i odvažni državnici smogli toliko snage prevladati mržnju i ratna neprijateljstva pa zajednički odlučili krenuti u nepoznato kamo ćemo i mi stići za koji mjesec.
Ljudi moji, od inata nema goreg zanata, kaže ona narodna. Ni svaki visokoobrazovan čovjek – gospodo moja draga – po svome shvaćanju života i djelovanju u društvu – nije i ne može biti INTELEKTUALAC, jer biti intelektualac je nešto puno puno više od puke naobrazbe i ma koliko završenih fakulteta.
Znam mnogi će na ovo graknuti i neće se sa mnom složiti, međutim, to ništa ne mijenja na stvari i to je njihov uskogrudni osobni problem, a ne moj. Umjesto da se Vukovarci u što većem broju vraćaju i naseljavaju u svoje obnovljene kuće u Vukovaru kako bi ih bilo što više, vi biste se, koje li žalosti, nekome u inat, iseljavali? Zašto tako i u čijem interesu bi to činili?
Na taj način ćete uistinu postati manjina na svome ognjištu u svome gradu. Dajte, molim vas, trezveno razmislite o svemu i zapitajte se tko vas i s kakvom namjerom na takvu pomisao navodi. Zar ćete se tlapnji nekog tamo Tomislava Nikolića bojati, zar će vam taj Nikolić i razni drugi nikolići uređivati vaše živote i koga se vi, zapravo, na svojoj grudi plašite?
Prisjetite se samo tko nas je od ’91. naovamo podkradao i pokrao, tko nas je pljačkao i opljačkao, pa smo svi skupa zato i osiromašili? Jesu li to, možda, bili neki nepoznati stranci ili su nas pokrali naši ‘dragi’ i dobro poznati domaći ljudi. Eeej ljudi, razmislite malo o svemu!
Progledajmo konačno i ne dozvolimo sebi takav ‘luksuz’ da nas naše mutikaše uvlače u još veći glib nego su nas već uvalili. Novi izbori, gospodo, redovni ili prijevremeni svejedno je, doći će i proći, a vi ćete skupa sa mnom i nadalje biti tu gdje ste i sada i ništa se značajno neće promijeniti u vašim životima.
Jedino će neka druga garnitura ljudi zasjesti nam na grbaču baš kao i ovi sada i oni prije njih i oni prije njih i oni prije njih, a prije onih je bio omraženi SOCIJALIZAM u kojem su vladali komunisti. Uviđate li nonsens? Da SOCIJALIZMOM vladaju KOMUNISTI. I, sada neki umovi zazivaju LUSTRACIJU. Pa, “tko će ostati…” Gospode Bože?!
Degutantno je čuti današnju oporbu kad spočitava vladajućima da sav teret društva svaljuje na građane. Ma, nije za povjerovati, koliko su samo inovativni. I Rodinov mislilac bi se nad njima još više zamislio? Gdje li su samo to znanje iskopali? Možda su, čak, i od starih Grka nešto pokupili ili tko zna otkuda već?
Pa, kada je itko drugi snosio teret države nego građani, u najvećoj mjeri oni najsiromašniji jer ih je najviše. Mislim da mogu razumjeti gnjev ljudi zbog uvođenja ćirilice na zgrade državnih ustanova, ali, ljudi moji, to je samo pismo koje sam i ja i mnogi drugi učili i pisali u školi i zbog toga danas nismo nimalo lošiji ljudi ni manji domoljubi.
Bol za izgubljenim bliskim i dragim osobama još uvijek je velika i ljudi su još prepuni mržnje zbog toga, ali… Ali je li mržnja rješenje? Znam da nije i ne bi trebala biti jer život se mora nastaviti.
I sam sam – zbog izgubljenog oca, kojeg nisam imao priliku ni upoznati – godinama bio ispunjen mržnjom i to teško breme, taj užasan teret na duši sam desetljećima teglio sve do onog trenutka kada sam potražio pomoć stručnih i dobronamjernih ljudi koji su mi znali, htjeli i umjeli pomoći. I pred Bogom im hvala na svesrdnoj pomoći!
Naravno, sve je ovisilo o meni osobno – želim li ili ne želim prihvatiti traženu i ponuđenu mi pomoć. Naravno, nije mi bilo lako odreći se u meni nagomilane mržnje, ali se isplatilo i uspio sam se otarasiti toga zla što razara dušu čovjeka. Donekle bi i bilo razumljivo – iako šteti ljudskoj duši – mrziti nekoga koga znate da vam je učinio zlo, ali mrziti nekoga komu ni ime ni prezime ne znaš to je već malo teže objasniti…
Moga pokojnog oca mi nikakva mržnja nije mogla ni vratiti ni nadomjestiti, a život sam morao nastaviti. Onima koji su mi činili zlo sam oprostio i danas se baš dobro osjećam bez tereta mržnje kojega sam poput cigle u ruksaku na leđima desetljećima teglio.
Ljude, koji su mi činili zlo, kada sretnem na ulici ja ne skrećem pogled u stranu nego ih gledam ravno u oči a oni, ako su iole moralni i ako imaju čisto donje rublje, neka razmišljaju kakvi su – kao ljudi. Sve ipak dođe na svoje, jer ničija nije dovijeka.
Zato, poštovani sunarodnjaci, duboko udahnite, dobro porazmislite o savemu i potrudite se otarasiti gorčine i mržnje koja vas razdire i sputava u životu, a ‘sponzore’ koji u vama potpiruju najniže strasti zaobilazite u što većem luku, jer oni neće plaćati vaše režijske i vaše životne troškove i sigurno vam neće dati kruh u ruke.
Ovim huškačima, vjerujte mi, ni ptičijeg mlijeka ne nedostaje, dok vi izranjavanih i polomljenih tjelesa i duboko ranjenih duša, poslužit ćete im samo kao manipulativno sredstvo.
