Vjerujem da ste se i vi, baš kao i ja, pronašli u nekoliko neugodnih situacija u kojima ste ni krivi ni dužni “nastradali”, a da uopće nemate pojma zašto. Ljudi smo, nitko od nas nije savršen, griješimo, ali i praštamo. U današnje vrijeme, s obzirom na trenutnu situaciju možda više griješimo jer smo nezadovoljni, nervozni ili jednostavni tankih živaca. Ljudski je griješiti, a za našu grešku uvijek netko ispašta – fizički ili emotivno.
U četiri desetljeća života uistinu sam se našao u različitim neugodnim situacijama, prvenstvo misleći na one za koje nisam imao direktan utjecaj. Na pisanje me potaknuo nedavni događaj kad sam došao na jednu benzinsku crpku natočiti gorivo. Tamošnji namrgođeni djelatnik bez pozdrava jedva se dopuzao kako bi izvršio svoj posao za koji je itekako dobro plaćen (znam iz pouzdanih izvora).
Kak se zoveš? upita me. Kažem svoje ime misleći kakve to veze ima s točenjem goriva. Nastavlja on dalje. Kak se prezivaš i odakle si? Opet ja u dobroj namjeri odgovorim. – Ti znaš da si dužen novce?, upita on. Ja totalno zbunjen odgovorim da nemam pojma o čemu priča i da zasigurno nisam ništa dužan. U nepotrebnoj raspravi smo došli do zaključka, uz pomoć drugog djelatnika, da je dugovanje od jedne druge osobe istog prezimena. U tom trenutku očekivao sam ispriku dotičnog gospodina, ali ništa.
Nema OPROSTITE, već odgovor kaj se srdim da je on samo pital. To vam je kultura jedne osobe koja svakodnevno radi s ljudima. Mislim, nekultura… Prije nekoliko godina kad sam imao više kilograma nego što sam trebao, morao sam obaviti jednu operaciju. Postupak vam je vrlo dobro poznat. Proći sve pretrage i na kraju završiti kod anesteziologa. Doktorica je kasnila u ambulantu više od sat vremena, a kad je stigla ponašala se onak “đegerski” kao da ne postoji čekaonica puna pacijenata. Tlak mi je bio odmah viši.
Pa zar ti ljudi koji čekaju tu ženu ne zaslužuju dobar dan ili OPROSTITE imali smo hitan slučaj. Došao je red i na mene. Ušao sam, a dotična će bez pozdrava: Kam se vi pakujete? Mi za vas nemamo stol za operaciju jer ste debeli, dobaci mi prema vratima. Ajme, kakav udarac! Stojim ukočen, tlak je sad bio još viši i što učiniti: šutjeti, zaplakati ili reagirati. Po horoskopu sam škorpion i temperamentan i nisam mogao ne povisiti ton.
Uzeo sam svoju dokumentaciju sa njenog stola i pitao da li mi ima što za reći. Pogađate nema. Bio sam svjestan da moram smršaviti, ali ne radi nje, već radi sebe. Nije imala ništa za reći, a očekivao sam samo – OPROSTITE! Na operaciju sam na kraju išao, ali zahvaljujući drugoj doktorici koja je našla vremena da me nazove kući. Totalno nekulturna doktorica je vjerojatna zaboravila da je tu radi nas i da plaću dobiva od sviju nas.
Ima toga još. Bio sam u šopingu u jednom trgovačkom centru i čekao na red kod suhomesnatih proizvoda. Odjednom kraj nas prolazi prodavačica i na police slaže gazirane sokove od dvije litre. Polica je popustila, a sokovi nas doslovno istuširali…Reakcija prodavačice – katastrofalna. Nek sve ide u p.m.! Mi gledamo i očekujemo reakciju prodavačice. Ništa, otišla je ljuta (valjda sama na sebe, a onda i na sve nas) bez OPROSTITE, a kasnije smo saznali da je šefica i nemaš se kome žaliti. Bez komentara! Jaknu sam mogao baciti jer je bila sva ljepljiva.
Sličnih situacija imao sam jako puno, a vjerujem i vi. Greške, krivi potezi i krivo izgovorene rečenice se događaju. Ali, zato imamo tu riječ OPROSTI. Neke se stvari ne zaboravljaju, ali se mogu oprostiti. Zato neka vam ne bude teško izgovoriti tu riječ koja u većini slučaja rješava puno toga. Osim toga, dio je kulturnog ophođenja, posebice onih koji svakodnevno rade s ljudima. Na kraju moram spomenuti i one koji imaju “hrabrosti” reći tu riječ jer ništa nije teško (lakše) nego ljudima reći OPROSTI!
Neka mi OPROSTE svi koji su se pronašli u ovoj priči jer mi nije bila namjera povrijediti, već ih potaknuti na razmišljanje kako se takve situacije ne bi više ponavljale.
