(I u razvijenijim društvima od našega ponekad zabljesne pravosudni ‘biser’!)
Narode, spašeni smo – nema ništa od “smaka Svijeta” kojeg se najavljivalo za 23. rujna 2017. godine. “Smak” je prolongiran sve tamo do“33. dana nakon potpune pomrčine Sunca” kad će nakon pomrčine iHrvatima konačnogranuti Sunce.
Međutim, oko našeg matičnog planeta i onog sumnjivog Firentinca Galileja stvari još uvijek nisu jasne.
Neki se možda pitaju: kakvog li samo čudna imena – Galileo Galilej? I da baš njemu bi trebalo vjerovati ono “Eppur si muove”?! Ipak bi tu teoriju valjalo preispitati i ustanoviti što je prava istina.
Kako bilo da bilo, i 375 godina nakon njega još se uvijek propituje je li njegova tvrdnja točna ili se ipak radi o “plutajućem disku” u Svemiru.
Zemljina “zakrivljenost” muči mnoge, a osobito jednog repera kojemu – da bi dokazao svoju teoriju o “zakrivljenosti” Zemlje – treba milijun dolara.
Taj vragolan očito nije čuo za Hrvatsku i Hrvate, jer da zna za nas svoj naum bi svakako oglasio u našim medijima. Puni razumijevanja za štošta, a osobito za dokazivanje nečega iskrivljenoga – Hrvati će dati sve od sebe. Ako baš treba, a da ne iznevjere tradiciju bacanja love u“vreću bez dna”, Hrvati će skupiti i više od milijun dolara.
Pa, ako saniramo gubitke državnih tvrtki i posrnule tajkuna, za utvrđivanje kakvog je oblika Zemlja, milijun dolara je prava sitnica.
Bez obzira kakvi su nam narodni poslanici, kako se ponašaju, mi im stvarno vjerujemo, za njihove promašaje javno nećemo protestirati, nećemo poslali sve k vragu već ćemo uprtiti telećak na pleća i put… tamo gdje se cijeni rad, gdje se rad plaća.
Kad već financiramo muktaše i razne lezileboviće valjda možemo i projekt utvrđivanja “zakrivljenosti” planeta Zemlja.
Ljudi smo snažne vjere, još snažnijih raznih uvjerenja, pa pomažući drugima – otpjevao bi Gibonni – “činimo pravu stvar”… Često na druge mislimo više nego na sebe, svakodnevno se molimo Bogu, jer Svevišnji vidi svaku nepravdu, On sve čuje… i “u onaj dan” će svima naplatiti…
Istinabog, smetaju nas nepravde (bilo pravosudne, bilo političke) koje su – treba to reći – sastavni dio života ali, brate, u nas ih je preko svake mjere.
Političari se hvale demokracijom. Umjesto da sami zatraže da se o njima tajno glasa i otklone svaku sumnju u regularnost izbora oni pristaju na javno izjašnjavanje. O sebi i svome statusu. Ma, bravo! Da ustraju na tajnom glasanju imali bi legitimitet biti na čelnome mjestu stranke pokazujući koliko im je stalo do demokracije i demokratskih načela.
Pravo i pravda su često u raskoraku, pa i za silovanje djece ili malodobne osobe kad sudac zlotvoru-predatoru presudi nekoliko stotina radnih sati “rada za opće dobro” što kod građana ostavlja gorak okus u ispravnost našega pravosudnog sustava.
Istinabog, nismo mi jedini s čudnim i pomalo nakaradnim pojedinim presudama okrivljenicima.
Bilo bi zanimljivo vidjeti kakvu bi presudu takav sudac presudio da se radi o zlostavljanoj njegovoj malodobnoj djeci?!
Nedavno je portal “Jutarnji.hr” prenio informaciju da je “(…)studentica medicine Sveučilišta Oxford oslobođena zatvorske kazne nakon što je drogirana po nozi izbola svog dečka(…)” uz obrazloženje sudca da joj “ne uništi šansu da bude liječnica, jer je prepametna i presposobna”da bi išla u zatvor.
Strah me i pomisliti ako navedenu vijest pročitaju – naši…
Jer, eno, čitava plejada pametnih i prepametnih, naočitih i markantnih osoba čeka stati pred lice pravde.
Pred hrvatskim sudovima na hrvatski način.
Po gore spomenutom primjeru, zatvorske kazne trebaju guliti samo tupi i glupi, siromašni, stari i nemoćni dok oni pametni, oni koji ne priznaju krimen ili oni koji priznaju pa povuku svoje priznanje…
Za takve možemo samo nagađati i, možda, čekati da predmet ode u zastaru.
Naravno, nisu Hrvati iznimke. I kod drugih se nađe pravosudnih “bisera”.
