(Epizootija = stočna zarazna bolest na nekom području) – Hrv. Enciklopedijski rječnik
Ljudi, je li ovo stvarnost? Je li moguće da ne potječemo iz Irana, da Iran nije naša pradomovina? Tko bi rekao…, a bili smo uvjereni da ćemo i mi imati policiju… – vjersku, kad ono, ništa od toga. Za sada.
Sad slobodno sanjamo budućnost kad će; i ćosavi, i rutavi, i obrijani i neobrijani, oni zalizane kose, kuštravi boemi, ćelavci, krezubi, krmeljivi, gizdavi…; svi, baš svi će mirno spavati, buditi se s osmjehom, uživati u životu. U našoj se Hrvatskoj neće diskriminirati ni po rodu, ni po spolu, ni po…
Dakle, nismo došli s istoka…, već sa sjevera, a prapostojbina nam je najvjerojatnije oblast Hrvat negdje u današnjoj Češkoj.
Ah, ta Češka! Šteta što se i na Balkanu nije rodio barem jedan razborit Havel. Navodno se onaj češki zvao Vaclav ili tako nekako…
I još nešto; nismo u sedmom… “poput ptičica iz gore spustili se na more…” nego u osmom stoljeću. Nakon Krista, naravno.
Ljudi, jesmo li uopće svjesni što to znači? “Mlađi” smo za punih sto-ti-nu go-di-na. Od osmog stoljeća bivstvujemo na ovim prostorima. Što reći, nego “…jači smo i od sudbine…”.
Možemo odahnuti, imamo svoju državu, imamo svoju katoličku vjeru, ne strahujemo od šerijata, od drakonskih kazni, od sakaćenja odsijecanjem udova za lopovluk, od bičevanja zbog sumnje na preljub, od kažnjavanja za “nepropisno” odijevanje, nemamo čak ni vjersku policiju koja bdije nad moralnošću puka.
Dakle, svega toga u suvremenoj Hrvatskoj, za sada, još nema, ali zato će se nastaviti iskorištavati sirotinju, varati državu, varati partnere, silovati djecu, zataškavati predatore pedofilije, zlostavljati bračne drugove, ponižavati “drugotne”, glumiti bolest radi lažnog bolovanja, potkradati poslodavce, pljačkati…, mogućnosti su uistinu neiscrpne…
Neodgovornost nam je u krvi, činit ćemo što nas je volja, a uz “zlatnu kunu” dodijeljenu najuspješnijem gospodarstveniku, za ne činjenje što bismo trebali činiti, nagađa se, dodjeljivao bi se “zlatni tvor” s nepatvorenim mirisom.
Podatak o prapostojbini Hrvata još nije “…potvrđen datiranjem radioaktivnim ugljikovim izotopom C14”, no, i to će se srediti.
Da bi kroz stoljeća opstali, Hrvati su i pod tuđinom ojačali, očvrsnuli, postali imuni…
Svaki samosvjesni Hrvat slobodno prakticira svoju vjeru, zdravorazumski promišlja i vjeru i život, gleda u budućnost, moli ispred bolnica za još nerođene, moli u molitvenoj zajednici, skrbi za tu istu zajednicu…
Svjestan svojih demokratskih prava Hrvat je imun na odgovornost za vlastite postupke, pa – svojstveno našem mentalnom sklopu – kao ‘uhljeb’, u vlasti rado participira, na grbači naroda – još radije parazitira.
Početkom mjeseca ožujka 2018. jedan brižni i bogobojazni Hrvat, inače, zaposlen u ministarstvu poljoprivrede, izvjesni D. A. – (05.03.2018. prenio portal Jutarnji.hr) – veterinarskim inspektorima preporučuje;
“…da posljednjeg tjedna ožujka, Veliki tjedan, ne planirate nikakve inspekcijske nadzore u objektima…” upozoravajući;
“…da nije primjereno dolaziti u nadzor objekata u vrijeme kad se u našem narodu tradicionalno darivaju prijatelji i poslovni partneri…” uz stručnu napomenu da se nadzori ipak provedu “…bude li što hitno, možda kakva epizootija zarazne bolesti”!
U P.S.-u maila stoji;
“…nije predvidio da (primatelji) ovaj mail proslijede podčinjenima”, nego da sami organiziraju posao “na gornji način”.
Najgroznije od svega jest da je taj interni mail našao put do novinara. I, recite, kakvi smo mi to ljudi? Zar ništa pod ovom nebeskom kapom ne može ostati tajnom? Sve, baš sve se daje na sva zvona, pa nek’ selo divani…
A možda je izvjesni D. A. bio uvjeren da su Hrvati moralno nepotkupljivi, da su psihički stabilni, da su stameni, da su poput sedmogodišnje suhe drenovine – zdrav i čestit živalj i da ih nikakva zarazna bolest ne može skršiti.
Sam po sebi se nameće zaključak; bakterije, kao uzročnici zaraznih bolesti, osobito: salmonela, trihinela, escherichia coli mačji su kašalj za imunog Hrvata. Imuni smo i na bedastoće, ma s koje razine i adrese stizale.
Naravno, ne isključuje se mogućnost da još neki viđeniji “dobrotvor” uoči nadolazećih blagdana nečim opipljivim našim sunarodnjacima ide na ruku. Ili da, onako, više prigodničarski, dohvati se mikrofona i potegne onu; “Ne može nam nitko ništa, jači smo i od sudbine…”, koju je, u inat sudu i sudovanju…, na nekoj veselici nedavno zaojkao jedan veseljak.
Bez obzira na nedavnu premijerovu neprimjerenu izjavu; “mogu što hoću”, s ekipom, s kojom tvori vlast, ni njemu nije lako.
Autora one “afirmativne” preporuke da samo u slučaju epizootije veterinarske inspekcije interveniraju – ministar poljoprivrede je adekvatno “honorirao”!
