Primijetila sam da se na nacionalnim televizijama i u novinama vijesti o Međimurju pojavljuju samo kada je miran dan i kad treba popuniti prazne stranice ili rupe između reportaža. Dva puta godišnje spomene nas se u vremenskim prognozama na nacionalnim televizijama kao područje s najnižim temperaturama ili najviše snijega i kada naš mali zeleni kraj za vrijeme ljeta poharaju oluje.
O napretku naše županije, sportu, obrazovanju, kulturi, turizmu i ljudskim sudbinama izvještava se ili piše jednom u možda dvije godine. U redu, emisija “Lijepom našom” predstavila je nekoliko međimurskih mjesta, ali koliko često se nešto takvo kod nas događa?
Tu i tamo posjeti nas neki hrvatski političar i većinom odlaze u romska naselja. Cijeloj Hrvatskoj pokažu kako im je vrlo neugodno biti u Međimurju i kako jedva čekaju da odu. Zamislite da ste ulagač ili turist i želite posjetiti Međimurje ili ulagati u taj kraj.
Na televiziji jednog dana vidite kiseli smiješak ministrice Opačić kako sluša pritužbe Roma i primijetite na njezinom licu da jedva čeka povratak u Zagreb na sigurno, kao da se boji za vlastiti život. U novinama pročitate “kontroverznu” izjavu ministra Ostojića o kriminalu u Međimurju, a na portalima vas čekaju izjave o tome kako je Međimurje zapravo dio Slovenije ili Mađarske. Ostalih vijesti nema. Biste li i dalje htjeli doći u Međimurje?
Lokalna televizija je, nažalost, zanimljiva samo kada se kuhaju makedonski, bosanski ili srpski specijaliteti uz balkanske melodije koje sviraju u pozadini, a domaće novine su tek nedavno ušle u 21. stoljeće i počele dnevno ažurirati svoje internetske stranice. Informacije su novac u današnje doba, a većina međimurskih medija još nije otkrila svoju moć i svoj potencijal na tom području. Šteta.
Sada će neki reći: “Pa u Međimurju se rijetko nešto dogodi”. Priznajem da smo mirniji od ostatka Hrvatske – tu i tamo se dogodi neka krađa, neki domaći genijalac osvoji nagradu iz znanosti, a novine svakog tjedna pune sukobi lokalnih političara i onih koji to žele biti. No, ako zagrebačke novine i portali mogu puniti svoje stranice masnim ogromnim naslovima poput PRVI DOZNAJEMO i potom se na veliko raspisati o problematičnim dlakama na guzicama ministara, mislim da međimurski mediji, ali i ostali, mogu odvojiti barem jednu stranicu u novinama ili pet minuta u televizijskim vijestima za reportažu o požarima u Međimurju koji su prošle godine prouzročili štetu od 6,6 milijuna kuna i o vatrogascima koji su se borili da vatra ne zahvati naselja i uništi nečiji život.
Krajem ožujka gorjelo je kraj sela Jašići (kod Pazina). Gorjela je trava, nisko raslinje i nešto šume na 50 ha. Događaj je dobio medijsku pozornost. Čak je i zračni traktor morao intervenirati jer su se u blizini požara nalazile vile i apartmani. Vatra se komentirala kao velika opasna nepogoda koja prijeti kućama. Na sreću, nitko nije ozlijeđen.
Otprilike u isto vrijeme gorjela je šuma i nasadi oraha između Svete Marije i Kotoribe. Izgorjelo je čak 220 ha površine i šteta je ogromna. Vatrogasci iz više društava danonoćno su se borili s vatrom, a jedan je zaradio i opekline. Stanovnici Svete Marije odmah su se prisjetili davnog požara kada je gorjelo i ispod zemlje, a oranice su se dimile danima nakon gašenja požara.
Ljudi iz okolnih naselja tada su dolazili na polja vidjeti nesvakidašnju pojavu. Vijest o nedavnom požaru zabilježili su rijetki novinari. Šteta što u blizini nije bilo vila i luksuznih vikendica, odmah bi se na mjesto požara sjatilo nekoliko televizijskih ekipa. Međimurje očito nije dovoljno skandalozno ili možda dovoljno luksuzno da bi zauzimalo novinske stupce ili pokoju minutu u Dnevniku.
Bliži se ljeto i u Međimurju će se održavati više turističkih manifestacija. Bojim se da ćemo ovo ljeto, kao i svako prethodno, izvisiti što se tiče medijske pozornosti . Nemamo more, nemamo luksuzne kafiće i noćne klubove kamo zalazi elita, nemamo mafijaške obračune i naše zvjezdice ne pumpaju se silikonima ili doživljavaju živčane slomove barem jednom na tjedan.
Ali, imamo prirodne ljepote, zdrav okoliš, bogatu turističku i gastronomsku ponudu, razvijenu industriju, dobre i zanimljive ljude, niz priča o ljudskim sudbinama koje jedva čekaju da se ispričaju i poneki zanimljivi događaj. Ne bi li to trebalo biti dovoljno?
(Kolumne pod nazivom “Kolumniranje jedne Međimurke” piše autorica pisma Zašto sam odlučila reći “Zbogom” Hrvatskoj)
