(Je li “plagiranje” prečac do vrlo uglednog člana društva u R. H.?)
Već od najranije dobi djeca u odraslima traže uzore da, kad jednom stasaju, svoje uzore dostignu, pa i nadmaše.
Nešto slično je s novonastalim državama. Zapravo, velika je stvar postati slobodna država i dio obitelji međunarodno priznatih država i članica UN-a.
I s Hrvatskom je bilo tako. S kakvim smo samo ushićenjem primili vijest kad nas je, kao međunarodno priznata zemlja, prvi priznao Island.
U svemu je vrlo važnu ulogu odigrao i Vatikan, potom uvijek snažna Njemačka, Italija, pa velika Francuska i sve ostale članica EU-a…
Njemačkoj, tom nekadašnjem našem uzoru i pjesmu smo spjevali; “Danke Deutschland!”
Premda nam je Njemačka bila kao uzor-država današnji naši međusobni politički odnosi su tek korektni – ne i srdačni?
Zapravo su nam Nijemci oduvijek bili preozbiljan svijet; brate, drže se zakona k’o pijan plota, paze na red, poštuju rad i disciplinu i nema majci da će Švabo za šankom viknuti;“runda za sve”.
Zamislite, njihov je predsjednik Wulff zbog korupcijskog skandala čak podnio ostavku. Zašto? Pa, zato što Švabo ne zna što je pravi korupcijski skandal, a zbog onog nesretno udbaškog “lexa”međusobni našiodnosi su poprilično zahladili, dok za onog nesretnika koji je u haškoj sudnici svojevoljno skončao ni svetu misu nisu dopustili.
Pa, zar bi nam netko takav trebao biti uzor?!
Ni Austrijanci nisu ništa bolji od Nijemaca. S onim njihovim Kurtzom stvarno nema šale, a i “(…)Biskupiji Gurk-Klagenfurt(…)” sad odjednom smetaju ustaše i ustašovanje na komemoraciji bleiburškim žrtvama u Bleiburgu.
Takva Austrija da nam bude uzorom? Ma, dajte…
A potomci Gala, Asterix i Obeliks, današnji Francuzi, totalno su zastranili. Matere ti, pa oni još od 1905. godine imaju “(…)zakon o razdvojenosti crkve od države kojim se zabranjuje postavljanje religijskih znakova ili simbola na javnim mjestima, osim groblja i muzeja.”
25.10.2017. (javila Hina, a prenio Index.hr ) – “Francuski vrhovni sud je naredio gradu Ploermelu u Bretanji da ukloni križ sa 7,5 metara visokog spomenika bivšem papi Ivanu Pavlu koji stoji na gradskom trgu”.
Istinabog, njihov predsjednik monsieur Emmanuel Macron je nedavno nešto govorio u vezi katoličanstva u Francuskoj, ali zakon iz 1905. još je uvijek aktivan i aktualan.
I sad bi takvi Francuzi Hrvatima trebali biti uzor? Ma, ni pod razno.
Ali smo zato s Vatikanom – k’o prst i nokat.
Naravno, ima i drukčijih primjera u svijetu. Eto, naše saborsko izaslanstvo nedavno je boravilo u Južnoj Koreji. Stvarno ne znam o čemu su razgovarali, ali znam da su Koreanci, zbog korupcije, u godinu i po dana, svoju predsjednicu države Park Geun-hye; osumnjičili, detronizirali i osudili na samo 24 godine rešta.
Ni u bunilu da bi nam Južna Koreja bila uzorom!
A, na brdovitom Balkanu još jedino s Crnom Gorom i prekojadranskom Italijom nismo u zavadi, dok su Mađari i Slovenci “pikečim drotom”već odavno se od nas ogradili.Zbog migranata, kažu.
Zbog Pelješkog mosta iz čiste zavisti s Bosnom i Hercegovinom smo kako-tako – dok sa Srbijom baš nikako – na zelenu granu.
Zapravo, ne može nam ni’ko ništa, pa “pilimo granu na kojoj sjedimo”, jer nije još sve pokradeno i opljačkano. U Hrvatskoj.
No, ne sumnjajmo u sposobnost Hrvata…, a dok pravosuđe ne proradi i rigoroznije ne počne kažnjavati kriminal pred nama će na dugom štapu i dalje biti svijetla budućnost. Zbog ljudskih prava “drugotnih” tlačit će nas Istanbulska, bezuspješno će se dokazivati svećenička pedofilijai sve učestaliji problemi s vjeroučiteljimau školama.
Ali, kad se konačno urazumimo iznad Sabora će biti samo Bog, a u prizemlju će “šuštati bagrem bijeli”iplemeniti slavonski hrast – s ponekom “bukvom” kao uljezom. No, onaj politički lažnjak će i dalje glumiti hrast – lužnjak.
I kolikogod se u Bleiburg bude hodočastilo – bez suočavanja s istinom što se ’45. ondje uistinu dogodilo i katarze – neće nam donijeti ni mir ni međusobno pomirenje.
Eto, zbog čega Hrvatima ne treba nikakav uzor sa strane.
Samima sebi smo sasvim dovoljni!