(Prije nego učiniš nešto – razmisli o tome!) – naravoučenije – “Kugina kuća”, A. Š.
Sjećamo se da je kao relativni pobjednik minulih parlamentarnih izbora HDZ s Plenkovićem na čelu na jedvite jade sklepali saborsku većinu.
Iako je ratifikacija “(…)konvencije” bila dio HDZ-ovog predizbornog programa, budućim koalicijskim partnerima u pregovorima ta činjenica nije bila odiozna, ili je javnosti nešto prešućeno?
Uvjete i detalje koalicijskog sporazuma o vjernosti saborskoj većini i budućem premijeru javnosti su nepoznate, međutim,…
…međutim, nedavne izjave… za medije da nitko “(…)nije zbog fotelja ušao u Vladu” i da je “najvažnije imati čist obraz” zvuče neuvjerljivo.
Možda jest, a može i nije bilo tako? A, što ako je netko od ondašnjih pregovarača držao “figu u džepu”, il’ “ispružen srednji prst” – ispod stola.
Zaista, ima li išta podmuklije, podlije i nečasnije – ma o kakvom poslu, i ma o kome se radilo – dogovarati posao s “figom u džepu”, a biti partner Vladi i dio saborske većine nije mala stvar, međutim, brzinsko napuštanje saborske većine, većina se “stanjila”. Sad većinci, htjeli-ne-htjeli, mole se Svevišnjemu, da im “vrućica” il’ nagla “prehlada” ne pokosi nekoga njihovog – petkom – u Saboru.
Zbog ovakve hrvatske zbilje, zbilje zatrovane lažima, prijevarama i plagiranjima, da je ovdje s nama, i Šenoa bi šenuo umom, možda tražio obeštećenje za “plagiranje” svog literarnog djela, jer i prije usvajanja “(…) konvencije” i naprasnog razlaza među koalicijskim partnerima, u Hrvatskoj je vonjalo na Šenoinu mladu ženu “Jelu” i – pod raspelom – na “čudnu ženu, zmijske kose… bijele halje…”, na “Kuginu kuću”.
Prozivanja i etiketiranja aktera nedavnih događaja moguće je izbjeći samo na jedan način;
– svakome, kome je na srcu dobrobit domovine – (nije uvjet biti vjernik, pa ni katolik, a ako već jest praktični vjernik-katolik to mu je prednost, jer slijedi Isusa Krista…, jer živi po prirodnim-Božjim zakonima, po Svetom pismu…);
– svakome, kome nije prioritet vlast i vladanje;
– svatko, tko želi biti autentičan, vjerodostojan i vjeran svojim stavovima;
– svakome, kome je stalo do čistog obraza;
– tko je takav, sve svoje umne i fizičke kapacitete, sva svoja znanja i vještine treba staviti na raspolaganje društvu;
– svi, takvi hrvatski građani u svim hrvatskim vlastima trebali bi
– VOLONTIRATI!
Samo tako bismo dobili pravu sliku građana-kandidata koji su spremni na žrtvu domovini, jer ovako kako se danas kandidira, tek je grebanje za pozicije i bogovske plaće!
Čestitao bih takvima; – na ljudskosti; – na žrtvi; – na dobročinstvu za čitavo društvo; – na poštenju; – na postojanosti; – na vjeri u čovjeka…
Plaću bi, kao VOLONTERI, dobivali od poslodavca od kojega su i krenuli u više i odgovornije strukture vlasti – voljene nam domovine.
Pa, “majku mu staru”, netko takav – ako želi vladati, ako je pošten čovjek, kroz život je valjda i on od nekoga nešto dobio, pobrao znanje, netko mu usadio radne navike, netko naučio vještinama koje treba prenositi mlađim naraštajima, a ne kao što je danas običaj, da kad zasjednu u “fotelju” vlasti, gube čovječnost, postaju oholi, pohlepni, drski – sve gledajući kroz osobni probitak, kroz novac…
Novac ne kvari čovjeka, već razotkriva njegov karakter. Novac i položaj u društvu svakoga stavljaju na kušnju; štošta ga kopka; štošta privlači; štošta mu je dostupno; propitkuje mu savjest da vidi koliko je čvrst u svojim stavovima, u uvjerenjima…
Pa, ako je Isus Krist “put i život” trebali bismo živjeti Evanđelje, međutim, kad netko danas, tko ne živi Evanđelje, a propovijeda praštanje – taj netko ljudima soli pamet. Pa, mislim, stvarno…
Jer; “tko s vragom tikve sadi o glavu mu se razbiju”, ili “Pomozi sirotu na svoju sramotu”!
Zapravo, akteri pregovora o vladajućoj koaliciji najbolje znaju tko je od njih, i ako jest, pregovarao s “figom u džepu” il’ je možda netko pod stolom držao “ispružen srednji prst”…
Budimo iskreni, ipak je netko nekome ponudio svoja pleća, do tamo gore, do Markova trga – baš kao što je ucijenjena mlada “Jela”, iz Šenoina djela, u liku “(…)žene zmijske kose – u bijeloj halji” – kugu – ponijela do sela.
