(Hvaleći se predziđem kršćanstva, bit će da su nas naši čelnici urekli, pa sad…)
Ne, ne. Nije nebitno biti obrazovan ili ne, nije nebitno hoće li reforma školstva s ministricom B. D. na čelu biti usvojena ili će sve krenuti kamo smjeraju njeni oponenti privrženi vjerskom nauku, možda, i ravnozemljašima…
Ne čudi što u ‘uroke’ vjeruje neuki svijet kad u uroke vjeruju i oni s visokim školama, niske prosvjećenosti i još nižim samopouzdanjem. Naravno, riječ je o sadašnjosti, riječ je o činjenicama, a ne o bezveznim naklapanjima o prošlosvršenom vremenu.
Takve aktivnosti još i danas egzistiraju. Sreća se stvarno nekome zna osmjehnuti. Recite! Zar nije divno sresti gataru sa zamorcem u ruci. Zamorac vam izvuče ‘srećku’, a gatara lovu.
Jer, neki kažu; ako mogu egzorcisti možemo i mi. Oni istjeruju vraga iz opsjednutih, mi pak lovu – od naivnih. Bitno je vjerovati, bitno je nadati se. Nadati se boljemu baš kao i onaj Riječanin, zbunjozo, slomljena srca koji se dao u ruke erotske ‘maserke’. Ženska ga je masirala sve dok nije iscijedila 12 jezerač keša.
Čudi li još ikoga ovo naše šizofreno stanje. Sve sami lažnjaci; lažne vijesti, lažna svjedočenja, lažna obećanja, ali su lopovi i pljačke originali. Svaki seks, zna se, košta. Znaju to i tinejdžeri, no ‘seksanje’ naroda u zdrav mozak i skidanje ‘uroka’ iz prošlosti ipak je preskupo!
Dao Bog da Hrvatska konačno iznjedri političara s kodeksom. Znate ono; pošten, častan i odgovoran političar. Bez ijedne mrlje, jer tko želi biti političar, mora biti čist k’o suza. Amen!
Iz dosadašnje prakse, u suverenoj Hrvatskoj je gotovo nemoguće naći političara iza kojega se ne vuku neki ‘repovi’. Izprošlog života. Gotovo svi dosadašnji političari “kandidati” suza lustraciju. Svojevremeno se bila digla silna dreka da sve treba lustrirati…
Ha-ha-ha, prokomentirali su stari mačori. Lako je tuđom ‘belegijom’ tući po glogovu grmu. Neka proba svojom… Međutim, poprilično je nezahvalno čeprkati po tuđoj prošlosti, pa nagaziš na vlastiti ‘rep’. Iz minulog vremena.
Od lustracije se izgleda odustalo, a do saborske rasprave o ratifikaciji “Istanbulske konvencije” – trenutni “prazni hod” popunjava prijepor predsjednika Vlade i Ministrice znanosti i obrazovanja oko voditelja Reforme obrazovanja, a da stvar bude veselija ukazao se i “križni put” Riječanina S. P. koji je 180 km propješačio od Rijeke do Markova trga 2 kako bi ukazao vlastima na problem skupih lijekova za teško bolesnu djecu…
Kao i mnogo puta ranije, i ovoga puta se pokazalo kakvo nam je proklamirano zajedništvo, koliko smo nejedinstveni, koliko smo raspolućeno društvo, jer tog Riječanina s Križem nisu podržali ni biskupi, ni svećenici, ni razne udruge koje svako malo traže što kraći put u srednji vijek…
Riječanina je podržala tek nekolicina građana s teško bolesnom djecom. Zapravo, tu ljudsku muku neki su portali popratili sprdnjom na račun S. P. usput mu zamjerajući da “(…)manipulira Križem, da ismijava i Isusa i Crkvu i sve koji vjeruju(…)”
Pitanje jest; ako triput izgovorena laž postaje istinom, što je prava istina, a svakodnevno se susrećemo s oceanima laži i lažnih vijesti? Je li moguće u ovako raspolućenom društvu doći do istine, kako do istine u društvu lažnih diploma i lošeg obrazovnog sustava, kako do istine u društvu crvenih i crnih, pa sve do duginih boja, kako do istine u društvu vjernika, u društvu nevjernika, u društvu praznovjerja i gatara koje skidaju ‘uroke’, u društvu iscjelitelja svih vrsta premazanih svim mastima?
Možda je Riječanin s Križem sumnjiv i zbog toga ako vlastima nije prijavio točan itinerar putovanja, osim sam sa sobom je li još s kim u dosluhu, je li Križposvećen svetom vodom, tko i gdje ga je posvetio ili je to bilo obično “Križno drevo”, je li Križ ispravnih proporcija kakav treba biti, da ga nije izradio neki nekrst?
Možda je S. P. sumnjiv i zbog onih 5 čavala kojima je Križ učvršćen, jer i brojka 5 nekoga može živcirati i asocirati na “crvenu” Rijeku. Vidite! Pitanja je mnogo, a sumnja preduboka…
“Pri kupici gemišta Štef pita susjeda Juru zna li kakva je razlika između tata i političara, a Jura će k’o iz topa; političare biramo mi, a tat bira nas!”
Kakvi god da jesu naše političare, svake četiri godine biramo mi, međutim, muka je s onima koje ne biramo, a vladaju državom. Kamoli sreće da ih poput ‘uroka’ – gatara može skinuti nama s vrata!
