(Dijagnoza je mišljenje i stav o prepoznatoj i utvrđenoj bolesti, a dijagnostika je grana medicine ili pojedine medicinske discipline koja se bavi prepoznavanjem i utvrđivanjem bolesti) – Hrvatski Enciklopedijski rječnik
Dakle, osim u medicini, dijagnosticirati se mogu i složeniji društveni problemi, pa i pojave kakvih je Republika Hrvatska puna k’o džukela buha.
Za života, uz stvaranje i vođenje države, predsjednik dr. Franjo Tuđman je ogroman trud ulagao u konačnu pomirbu djece nekadašnjih pobjedničkih i poraženih snaga u Drugom svjetskom ratu.
Danas, devetnaest godina kako ga nema među nama, da se kojim čudom Franjo digne iz groba, pa vidi u što su mu trud pretvorili – ne od bolesti – od žalosti bi svisnuo, srce bi mu prepuklo.
O sadašnjem stanju hrvatskog društva, prije nešto više od mjesec dana – (Jutarnji list – 05. veljače 2018.) – progovorila je dotadašnja članica HDZ-a, gospođa Marija Peakić-Mikuljan, nekadašnja predsjednica Društva hrvatskih književnika, te bivša direktorica Nakladnog zavoda Matice Hrvatske, rekavši:
”Današnji HDZ nema nikakve veze s idejama pokojnog dr. Franje Tuđmana. Bezuvjetno tražim brisanje svog imena s popisa onih koji će i dalje šutjeti i trpjeti ovu sramotnu i neoprostivo štetnu i uvredljivu kulturnu politiku”!
Nikad veća, raspolućenost hrvatskog nacionalnog bića rezultat je zlih i pohlepnih ‘velikih’ Hrvata, Hrvata koji sanjaju vlast, manipulaciju neukim pukom, pa i pučkom mišlju. Javnim mnijenjem manipulacija još i prolazi, ali misao…, misao je neukrotiva, ma kako se ‘bogovi’ tome opirali.
Misli i stavovi povjesničarke i teologinje Anne Marie Gruenfelder; Jadranke Brnčić, vjernice, hrvatske znanstvenice, spisateljice, pjesnikinje i prevoditeljice; hrvatskog filozofa i teologa Željka Porobije i drugih istaknutih hrvatskih teologa i intelektualaca o ‘najaktualnijoj’ temi u Hrvatskoj – o Istambulskoj konvenciji… – dijametralno suprotni su stavovima katoličkog svećenstva, zadrtih konzervativaca i grupa udruženih u ‘kampanji’ protiv njene ratifikacije.
Svako društvo unapređuju, ali i unazađuju, njegovi izdanci. Tako je i s hrvatskim društvom, a domovinu nam unazađuju najagilniji ‘domoljubi’, ane, tamo neki, superiorni stranci i njihov kapital.
Naime, stranci u Hrvatskoj su superiorni upravo onoliko koliko im potkupljivi domaći ‘domoljubi’ todopuštaju.
Samo točnom dijagnozom i ciljanoj terapijom ‘pametnim’ lijekom, ma kako bio ‘skup’ – protiv nastupajućeg zla retrogradnog poimanja načina života – liječenje će biti uspješno.
Kalvarija kroz koju prolazimo slična je kalvariji bolesnika s akutnom upalom žučnjaka…
Ako liječnik, dijagnostičar, postavi točnu dijagnozu liječenje je uspješno, dok predoperativna patnja oboljelog je poput današnje hrvatske zbilje.
Procedura oko liječenja akutne upale žučnjaka pred četrdesetak godina otprilike je izgledala opisanoj.
Da, da. Tako se radilo u staro doba, u doba kad nova zora još ni zarudjela nije, ni žutokljuni kos pjesmom još nije najavljivao svanuće…
Mnogo toga što danas znamo, u ono vrijeme nismo znali, za mnogo toga nismo čuli…, pa ni za liste čekanja.
A danas? Danas je toga… kol’ko hoćeš. I još se bunim, pa mislim, stvarno…
Naravno, o kapitalizmu, o privatnom vlasništvu, bokci bistrički pojma nismo imali – sve dok se kapitalizma i privatnog vlasništva nisu dohvatili ‘prevrtači’dotrajalog režima– i stranački ‘veliki Hrvati’. Majke ti, kad taj kadar krene…, o jeziku…, o demokraciji, o ženama u politici, o ženskim pravima…
Veliki je privilegij biti nestranačka osoba. Ne kimate protiv vlastitog uvjerenja, ne dižete ruku ‘za’,suprotno zdravom razumu, lišeni ste “ispiranja mozga”,zdesna il’ slijeva, na isto vam dođe, udaljeni od podsljemenskih “božanstava”…
Bili vjernici il’ ne bili, čuda se ipak događaju, pa je na jednom stranačkom skupu neki nezadovoljnik, zbog Istanbulske konvencije, našem premijeru, nekim čudom, javno oponirao. No, za divno čudo, premijer mu nije ostao dužan već je oponentu javno i odgovorio:
“Kolega M. M., pročitajte Istanbulsku konvenciju. Pozivam sve članove stranke da postupe racionalno. To nije tema u koju idemo zbog oporbe i koalicijskih partnera već zaštite žena i tu sam sasvim jasan”.
Zamislite, dočekasmo premijera Plenkovića da svome stranačkom kolegi javno odgovori, a poručio je i ostalom članstvu stranke neka “…razmisle i postupe racionalno…”
Hrvatskoj je potreban vrstan dijagnostičar, točna dijagnoza i ‘pametni’ lijek. Istinabog, lijekovi su skupi, no “pod nadzorom vrsnog dijagnostičara, ciljanom primjenom ‘pametnog’ lijeka” – pozitivan uspjeh neće izostati.
Ma, što koštalo da koštalo.
