(“Nisam toliko bogat da bih kupovao jeftine stvari”) – kažu racionalni Englezi
Kad nas netko upozori da smo nešto uprskali specijalnost nam je ‘praviti se Englezima’!
Međutim, kod zdravih ušiju i očiju praviti se ‘mutav’, ili biti ‘slijep’ – ne prolazi baš svuda u svijetu.
O Englezima možemo misliti što nas je volja, ali istina jest da Englezima, nikada ni blizu biti nećemo… Po mnogočemu.
Krupne i jedre jabuke nedavno su prodavane – u rinfuzi, obznanjeno je javnosti, a to je bio više nego jasan ‘signal’ da bi umirovljenici kupovinom tih jabuka mogli profitirati.
Jabuke su naizgled bile dobre. Kora im se sjajila k’o pasja kesa, izgledale su jedre… Pomislio sam da bi se isplatilo… Napuniti ruksak…
Naravno, tek po dolasku doma, pokazalo se koliko sam profitirao, koliko bio naivan, u kakvoj sam zabludi bio. Nema teorije da nešto kvalitetno i jeftino zapadne umirovljenike…
Zbog zaleđena pločnika pazio sam na svaki korak, jer nevolju ne treba ni zvati ni izazivati…
Zadovoljan, zbog punog ruksaka na leđima, trebalo je skupiti hrabrost zakoračiti na zaleđeni nogostup. Planinarski štapovi u ovoj avanturi poslužili su svrsi, održavali me uspravnim.
Hodajući oprezno ‘k’o po jajima’, nogu pred nogu sretno sam ‘dosklizao’ do kućnoga broja 1B…
Iako su, reći će nutricionisti, najhranjiviji sastojci tik pod korom, ipak je preporučljivo, savjetuju, prije konzumacije jabuku oguliti, jer…
Imajući na umu njihov savjet, kupljenu krupnu crvenu jabuku za kuhinjskim stolom gulio sam nožem. I gle čuda. Guleći, nailazim na natučeno nejestivo ‘meso’ jabuke.
Tog trenutka je na kuhinjskom TV-u – na pitanje novinara o inicijativi građana Gorskog kotara da ih se oslobodi plaćanja cestarine kao što je slučaj s ukidanjem tunelarine kroz Biokovo – odgovarao je jedan od ministara aktualne vlasti, rekavši; “…tu se radi o čistom populizmu i skupljanju jeftinih političkih bodova. To neće proći!”
Čvrst i rezolutan ministrov odgovor, priznajem, asocirao me na trulu jabuku koju sam upravo gulio… na njenu kvalitetu.
U reklami za tek kupljene jabuke nije spominjana natučenost niti ‘možebitna trulež’. Većini umirovljenika uopće nije važno ako je reklamiranje jabuka možda i mirisalo na ‘populizam’, najvažnija je bila cijena po kilogramu i ograničene količine…
Ne, ne žalim, se. Tek, konstatiram; jabuke sam birao ja – vagao ja i ja odvagnuo, baš kao i naše građanstvo na biračkim mjestima za vrijeme izbora. Građanstvo biralo – građanstvo odabralo. Ima što ima – nema se kome žaliti, nema kome prigovarati.
A, možda mi, nismo ni svjesni koliko nam je dobro, kako dobro živimo, jer kakvog sve jada po svijetu ima… Mi bismo, izgleda, samo zanovijetali i nešto izvoljevali…
Pa, i ovo iseljavanje mladih iz Hrvatske nije najveće zlo koje nas je snašlo. Moglo bi biti i gore, jer usijane svjetske glavonje neprestano nekome prijete uništenjem…
Iako ljudi kažu; ‘Svako zlo za neko dobro’, ipak se valja nadati boljemu. Kao što u Irsku i u Njemačku odlaze Hrvati, i u Hrvatsku će, garant, doći netko gladan kruha, netko tko će htjeti raditi ono što Hrvati neće, radit će i za manju nadnicu samo da prežive, da pobjegnu od rata, od bijede…
Istinabog, nacija nam rapidno stari, a populacija se presporo obnavlja. Ako se ovako nastavi, ako se vlasti ne osvijeste, ako ne ponude konkretno i suvislo demografsko rješenje, za jedno stoljeće će nas možda biti za napuniti jednu tek županiju…
Jer, kako stvari stoje, pored trenutno dementnih i senilnih pojedinaca, grupa i grupica ušančenih u rovovima II. Svjetskog rata – u ovako podijeljenoj Hrvatskoj mladi uistinu nemaju perspektivu.
Kao društvo već dugo stagniramo, pa i nazadujemo, dok lelujava ziheraška vlast ‘uhljebljuje’, često, kvarne kadrove, agresivnim populizmom na površini drže još oni s dva posto, ili nešto preko toga postotka potpore punoljetne populacije. I, ne-daj-bože da se netko fest prehladi, pa petkom izostane s glasovanja…
U pitanju je kvorum, a to je ‘bogu za plakati’ kad se netko uhvati hvaliti o stabilnosti vladajućih.
Kao narod, Hrvati su uman, a (hm-hm!) koliko će na budućim izborima biti razuman narod, tek će se vidjeti?
Dotad, ako negdje zaškripi, nije problem izglasati još koji “lex”…, a da se održi tradicija, uvijek se može računati i na osnivanje ponekog povjerenstva.
Svaki naši izbori, sliče kao jaje jajetu. Prije izbora ‘gladac’, a po izboru i ustoličenju ‘jadac’. Slično mojoj kupnji jabuka u rinfuzi.
Izgled najčešće zavara…
