(Na kraju rečenice iza one tri točke(…) mogući su svakojaki zaključci, zar ne?)
Ne, nije pretjerano kazati da je naša domovina jedna prekrasna zemlja, zemlja s puno sunčanih dana, s prekrasnim toplim morem, na vrlo važnom geostrateškom položaju, zemlja s mali milijun mogućnosti za kvalitetan i ugodan život, zemlja predodređena da se nađe među uspješnijim zemljama u svijetu…
A da bi uistinu takvom postala, uz prirodne, Hrvatska ima i ljudske resurse da bude ugledna i uspješna država svijeta. U svijetu smo cijenjeni kao radišni ljudi. Doma baš i ne. Ali teško je biti prorok u svome selu… Ako je svijet globalno selo, što smo tek mi… Zaselak? Možda majur?
Što se tiče stručnosti ne stojimo loše. Dapače. Ali, brate, politika i političari su nam rak-rana…
Izuzev časnih iznimaka, mnogi u politici su “niš koristi”. Samo štetu rade i vuku dobre plaće. I paušal. I druge privilegije. Pa,poput krvopija zuje i krv nam na slamku piju.
Retorika, umišljenost i ponašanje im je: “k’o da su na Olimpu boga za bradu uhvatili”. I bez razlikovnog rječnike lako je zaključiti o kakvim kapacitetima je riječ. Političkim.
Fućka im se za cijeli svijet, fućka im se kako, i kome što, kažu. Važno je da su za mikrofonom, da ih se čuje, da zatrovano nanovo truju i poput sipe u eter puštaju svoje “crnilo”.
Ali, oni su narodni zastupnici, njih je narod birao, pa… Da ih imenom spomenete, za čas biste stajali pred sudcem… Kao okrivljenik, naravno. Za uvredu njihove časti. I za novčanom odštetom. Ima i onih koje narod nije birao, a svojom retorikom redovito truju narod.
Pokojni predsjednik F. T., u kojega se danas mnogi kunu, znao je reći: “i s crnim vragom ću pregovarati za dobrobit domovine…”.
Njegovi, pak, sljedbenici međusobno se slažu k’o “rogovi u vreći”, a njegovu izreku: “Sve za Hrvatski – Hrvatsku ni za što!” ponešto su modificirali pa sve daju samo da se vlasti dokopaju.
I rođenu mater bi mnogi prodali samo da se domognu vlasti. Naravno, nisu svi takvi, ne treba generalizirati ali ima ih, štono se kaže – “za vola ubit’”.
Narod, pak, presretan što ima svoju državu, i k’o omađijan, na izborima takve često bira.
Iako je R. Hrvatska po Ustavu sekularna država, ogroman utjecaj na naše vlasti imaju crkvene strukture. I mnogi bliski njima.
Tinejdžerski period kod ljudi otprilike traje šest burnih godina, dakle, od 13. do 19. godine života.
Međutim, trebalo je ‘tek’ 27 godina proći da nam naša “tinejdžerica” stasa u zrelu državu, e da bi se nedavno netko ohrabrio javno izreći da je “(…)došlo vrijeme da i ostatak društva možeostvariti svoje snove”.
Naravno, izuzmemo li političare i tajkune. Jer, kad je riječ o “kopanji” oni su, “kak’ je i red”, prvi na redu…
Za sada,ostaje nepoznato na što je autor gore spomenute rečenice točno mislio. Možda se izjava odnosi na one koji još nisu doživjeli svoj zvjezdani politički trenutak, ili
Uz probleme oko savjetničkih honorara u Agrokoru, Vlada brine i o voznome parku – svojih ministara, ali jao…
Zli novinari su “namirisali krv” pa digli graju: zašto ovo, zašto ono, zašto tako skupe limuzine, zašto baš moraju biti grijana sjedala, pa video sprijeda, video straga i ostala tehnološka čudesa… I onda je vrag kriv kad im, zbog takvih “trivijalnosti”, podignute lijeve obrve – kao pučkoškolcima – čovjek lijepo objasni:
“Ja sam predlagao da se nabave konji i kočije, međutim,(…) ipak se nabavljaju automobili”.
Javnost se zgrozila odgovorom. Ne mogu ljudi vjerovati da je sve izrečeno gola istina. Mislim, ono o kočijama i konjima…
A kočijaši?
Zar su na kočijaše zaboravili? Kako konjskom kočijom uopće misle prometovati – bez kočijaša?
Ne, ne. Sad kad nam je konačno krenulo, nemoguće da bi – “(…)na malenome brijegu usred…” gužve oko Agrokora i Savudrijske vale, netko se bavio još i novom sistematizacijom radnih mjesta, ili možda…
