(I mnogi silnici su zbog svoje isključivosti završili neslavno!)
I čavke i vrane – kojih se iz parkova nikako ne možemo riješiti – i njihova cjelodnevna dreka sugeriraju nam da prestanemo mlatiti praznu slamu i počnemo raditi nešto korisno.
Bez obzira što je arbitražni proces sa Slovenijom ”kontaminiran”, bez obzira, kaže predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, što je ”stari hrvatski pozdrav ‘Za dom spremni’ za vrijeme ustaškog režima ”kompromitiran”, a u kameru RTL-a kaže: “…ne bih donosila sud je li ‘previše kompromitiran’”!
S druge pak strane, povjesničar i bivši ministar Z. Hasanbegović tvrdi da spomenuti pozdrav “(…) nije stari hrvatski pozdrav nego je to ustaški pozdrav!”
Nakon ovakvih stručnih elaboracija ovo dvoje političara, o pozdravu ‘Za dom spremni’, mjesta sumnji zaista više ne bi trebalo biti. A, rješenje o tome… – ma, samo što nije…
Dakle, bez obzira na sve gore spomenuto, bez obzira što je, propovijedajući toleranciju, onaj biskup iz Gradišća u Ludbregu, nepomirljivo prokazao one kojima treba reći ‘stop’ i koje nikako ne bismo trebali birati u buduću vlast Hrvatske, pa uz ovako ‘dobar savjet’ konačno smo i mi birači spremni – za nove parlamentarne izbore!
Jedino je malo nejasno, osjeća li dotični biskup, a možda i još netko uz njega, teret odgovornosti za nedjela svete inkvizicije?! Dragi moji, ako si sami ne pomognemo, ni sveti Petar nam više ne može pomoći, a kamoli da bi nam pomogao bilo domaći bilo neki biskup sa strane.
Zaboravimo ‘savjete’ ovakvih ili sličnih ‘dobronamjernika’, uhvatimo se u koštac s našim problemima, dokažimo i sebi i svijetu da smo kadri misliti svojom glavom i rješavati vlastite probleme.
Talentirana smo nacija, nacija s umnim i fizičkim potencijalom za puno dobrih stvari, a ipak smo kao zabetonirani, skoro pa na dnu EU-a. Vjerojatno zbog toga što nam se u politiku petljaju oni koji nikada nisu na izbornim listama i koje na izborima nikada nismo birali.
Ovakvom stanju nacije kumuje i poznati ‘hrvatski jal’ zbog kojega, kao u borbi pijetlova, međusobno si kopamo oči. A, samo zato jer ‘naš’ pijevac glasnije i jače kukuriče od ‘njihovog’ golovratogpijevca. Međutim, podnijeti susjedov uspjeh najveća nam je muka. Tu smo, čini mi se, bez konkurencije.
Na slične sugestije kao što je ona izrečena u Ludbregu (3.9.2017.) poneki političari su čak i zapljeskali i na sve – izrečeno u propovijedi – sasvim korektno odšutjeli. Pa, nije valjda da već sada strahuju od rezultata sljedećih parlamentarnih izbora.
Jedan uvaženi drug je bio javno obećao da će na posljednjem kongresu SKJ reći: ‘bobu – bob, a popu – pop’. Međutim, negdje je nešto zaštekalo i drug je, poput naših političara na propovijed u Ludbregu, svoju dionicu pristojno – odšutio!
Nasušna potreba je i danas javno reći: ‘bobu – bob, a popu – pop’, međutim,zbog vlastitih uhljebljenja među našim političarima se ni približno ne nazire kandidat koji bi to kazao glasno. Za razvoj demokracije i društva u cjelini, evidentna prepreka mlađim, obrazovanijim i sposobnijim političkim kadrovima su – politički veterani.
Oni, pak, ‘neutralni’ – da im ne zakržljaju pojedini organi – oni redovito podižu mulj u ovoj našoj ‘maloj bari – prepunoj krokodila’. I ostalih reptila. No, kao i uvijek: ‘doći-će-maca-na-vratašca’ kad ćemo se suočiti s istinom, i to s bolnom istinom, kad ćemo morati braniti dostojanstvo i sebe i nacije i priznati sebi kako zapravo stvari stoje.
Negdje sam pročitao, a možda sam čak i od nekoga čuo: “Najopasnije je kada znaš malo, a misliš da znaš puno!” Ima li nešto jadnije za obrazovanog čovjeka – od gore citirane misli – ima li ta misao ikakve veze s nama u Hrvatskoj i hoćemo li umjeti shvatiti njenu suštinu i suštinu naših problema – pokazat će vrijeme?
Samo da ne bude prekasno!
