(Ozbiljna politika se, kažu, vodi daleko od očiju javnosti, a ne preko medija)
Zamišljenim međusobnim “razgovorom” životinja i njihovim uzajamnim odnosima, u prenesenom smislu, djeci suptilno poručujemo što se odraslim ljudima sve može dogoditi, a basna o vuku i janjetu upravo govori kakvi ljudi mogu biti: dobri, pošteni ili pak podli, opaki i zli.
Iako u basni vuk sa izvora bistru vodu loče, a nedužno janje pije vodu nizvodno od njega – vuk će ga ipak optužiti da mu vodu muti. Ovako nekako ili barem slično porukom iz basne od najranije životne dobi djecu se uči o svijetu odraslih i o odnosima – “jači-slabiji”. Prepoznaje li se tko u nekoj basni ne znamo, no bilo bi poželjno da se “ljudotinje” ipak prepoznaju i shvate poruku. Mislim na ono, o – vuku i janjetu.
Nakon lokalnih izbora, sjećamo se te prohladne svibanjske nedjelje, između HDZ-a i HNS-a pao je dogovor da zajedno formiraju saborsku većinu. Dogovorena je koalicija, a tradicija je, ma koja opcija bila na vlasti, zastupnici nacionalnih manjina priklanjaju se vladajućoj većini. Nakon odrađenog tog zahtjevnog posla predsjednik HNS-a dao je ostavku na sve svoje političke dužnosti i “otišao u povijest“, a do unutarstranačkih izbora stranku vodi potpredsjednik stranke.
Koalicijom su izbjegnuti prijevremeni parlamentarni izbori i ušteđeno državi preko sto milijuna kuna! Silna energija se tih dana utrošila oko stabilne saborske većine, a kad je i to riješeno – formiranje Vlade bila je čista formalnost. Nedugo potom – (tko se još one upečatljive scene s malih ekrana ne bi sjetio) – novoimenovani potpredsjednik Vlade, pred kamerama slavodobitno izjavljuje: “Andrej i ja smo garancija…”
Navikli smo već (barem do sada je bilo takva praksa u Hrvatskoj) u našoj politici se ništa ili gotovo ništa temeljito ne dogovori, pa nam politička scena izgleda poput Halleyevog kometa. Međutim, ovim aktualnim kapa do poda. Na održanoj riječi. Iako su drukčiji od prethodnih i u njih smo već počeli sumnjati. Da neće održati obećanje… No, ipak dočekasmo i taj “petak” (1.9.2017.) kad će poskupjeti struja.
Ljeto je pri kraju, Sabor još ne zasjeda, među političarima, a najviše politikantima naprosto – vri. Je li moguće da su dogovarajući međusobne odnose, koalicijski partneri nešto propustili dogovoriti? A ako jesu, u čemu se to omanulo da mediji danonoćno bruje o možebitnom nekakvom premijerovom “obećanju“?
Jer, ako je sve dogovoreno, ako se partneri uvažavaju – otkud ovako “šizofreno” stanje društva? Zašto nakon dva i po mjeseca od formiranja vlasti potpredsjednik Vlade baš sad proziva premijera zbog HOS-ove ploče u Jasenovcu što ne zvuči baš najugodnije.
Ako su se daleko od očiju javnosti dogovarali i dogovorili, za miloga Boga, komotno su mogli dogovorili i tko će što, kako i kada nešto raditi i za što će tko biti odgovoran? Čemu prozivanje koalicijskog partnera zbog nečega što je u dogovorima, možda, obećano?!
Na čemu se njihovi odnosi zasnivaju ako ne na međusobnom povjerenju? Čemu prozivke s ucjenjivačkim prizvukom i kamo sve to vodi? Umjesto da se dalje od očiju javnosti dogovaraju i donose odluke u interesu nacije oni se javno prepucavaju baš kao i oni prije njih.
Politiku trebaju voditi političari, a ne netko s oltara ili politikanti preko medija – jer to nije ni mudro ni zdravo za društvo. Hrvatska je po Ustavu sekularna država, država parlamentarne demokracije, s trodiobom vlasti, parlamentom, Vladom i predsjednikom/com države i tako treba ostati. Tko se s time ne slaže široko mu polje – neka predloži nacionalni referendum o tom pitanju, baš kao i onaj 2013. o braku između muškarca i žene.
Čemu koalicija ako među partnerima nema povjerenja i kako dugo takva Vlada još može opstati? A, samo prije dva i po mjeseca, od tek imenovanog potpredsjednika Vlade, smo čuli izjavu: “Andrej i ja smo garancija…”
Garancija, ali čega?
