(Činiti nešto ‘u dobroj vjeri’ ili ‘u dobroj namjeri’ ne jamči i dobar rezultat!)
Pretpostavka da političari, a osobito premijeri, u svim dosadašnjim hrvatskim Vladama, prema svojim kompetencijama, radili su kako su najbolje znali i umjeli, a sve što su radili, radili su ‘u dobroj vjeri’. Rezultati vladanja njihovih Vlada, u svim segmentima društva, svakim danom su sve vidljiviji.
Već smo se navikli da premijer Plenković pri obraćanja javnosti obično naglasi da kad nešto čini da to čini – ‘u dobroj vjeri’, pa mu treba vjerovati da je i ‘u dobroj vjeri’ postupio i kod svih dosadašnjih smjena i zamjena ministara u svojoj Vladi.
Kad već gospodin premijer javno iznosi svoje mišljenje, nemamo razloga ne vjerovati u otvorenost i jasnoću njegovih stavova sve dok se, ne-daj-bože, ne dogodi nešto što bi odudaralo od proklamirane njegove fraze – ‘u dobroj vjeri’.
Pretpostavljamo da se premijer okružio istomišljenicima da, kako često naglašava, ‘u ovoj Vladi’ sjede čestiti ljudi, dobri vjernici, ljudi znanja i njegova povjerenja, pa slijedom takvih njihovih kvalifikacija i njegovi politički potezi koje je ‘u dobroj vjeri’ povlačio, da i ministri/ce, svatko u svome resoru, sve što čine – čine to u ‘dobroj namjeri’. Naravno, na dobrobit svih građana Republike Hrvatske koje oni u Vladi predstavljaju i zastupaju.
Poznati su nam odnosi i sva okapanja s crkvenim vlastima nekadašnje Milanovićeve Vlade kad su nazivani ‘bezbošcima’, a s oltara ih redovito etiketirali‘odnarođenom vlasti’.
Odlaskom takve ‘odnarođene’ lijeve Milanovićeve Vlade očekivala se idila s katoličkim svećenstvom i desnom opcijom Plenkovićeve Vlade, međutim…
…međutim, aktualni trenutak i nedavni događaji u Kninu prilikom proslave ‘VRA ‘Oluja’ Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja’daju naslutiti da to baš i nije tako.
Naime, prije neki dan se jedan pop na svome fb profilu srdžbom i silnim jedom obrušio na aktualnu Vladu i premijera Plenkovića, valjda, sumnjajući u Vladinu predanost vjeri i Crkvi, pa, zbog nekoliko uhićenja u Kninu (05.08.2017.) među ostalim pop javno pita; citat s portala ‘Indeks.hr’ od 08.08.2017.: – (…) ‘Kakva je sad opet ova protuhrvatska vlast koja se usuđuje to činiti u Kninu na proslavi Dana pobjede?’ – završen citat.
Ne bi trebalo čuditi ako će premijer Plenković imati problema s nekim od svojih ministara jer, svojevremeno je spomenuti pop objavio, da njegove molitve za Plenkovića Svevišnji više ne uslišava.
Krasno! Uz sve ozbiljnije prijetnje velikim ratom nabrušenog Kim-jon-una i Donalda Trumpa samo nam još treba da se uz nezadovoljnog popa i Svevišnji okrene protiv nas i naše Vlade.
Rad s ljudima, općepoznato je najteži i najnezahvalnije je rad, jer često dolazi do međuljudskih nesporazuma u prosudbama i postupcima u rješavanju nekih problema.
U međusobnim odnosima najčešće je ‘čovjek čovjeku – vuk’, pa međusobno, jedni drugima, čine svakovrsne nepodopštine i svinjarije, baš slično svinjariji onoga svinjogojskog kooperanta koji je, o tome bruje mediji, jednoj našoj mesnoj industriji ‘popalio’ – ni manje ni više – nego 723 tovljenika.
E, to je svinjarija nad svinjarijama – protkana kriminalom.
Iako su organi ljudske utrobe slični organima svinje, ipak, nikome nije drago da ga se uspoređuje ili naziva svinjom.
Jer, i bilo kakav razgovor, ako nije riječ o svinjogojstvu, spominjanje svinje sugovornika će asocirati na nešto prljavo, ružno, nešto što ‘miriše’ na nepošten postupak.
Premda je svinja svežder i uistinu prljava životinja, osim mnogih vrsta mesa i ribe naše pučanstvo ipak izuzetno cijeni svinjetinu.
Zamišljajući slasne zalogaje pečene prasetine, kuhane ili sušene šunke, kulena, mesa iz tiblice, pršuta i drugih domaćih specijaliteta, meso te prljave domaće roktalice, ljudi su opjevali kao; ‘nema ptice do prasice’.
Ako je – ‘rad stvorio čovjeka’ – kako su nas u ono vrijeme učili – tad je nerad ili lijenost, kao jedan od sedam smrtnih grijeha, stvorio ‘mislioca’.
A, u Hrvata, ‘mislilac’ ne može biti bilo tko, recimo, neki goljo. Ne, nikako jer, pobogu, netko treba i mora privređivati. Najmanje što hrvatski ‘mislilac’ od struke mora imati je, recimo, biti švercer, vozač autobusa ili kamiona – s vezama i debelim zaleđem negdje gore, gore visoko.
Kao uspješni građani takvi najbrže napreduju na društvenoj ljestvici. ‘Mislilac’ mora imati ‘pedigre’ i jako političko zaleđe barem na jednom od naša tri najznačajnija brijega.
I, tako, naš ‘mislilac’, ma o kome se konkretno radilo, ma koji znak na reveru nosio, toliko voli Lijepu našu da se naprosto ubija smišljajući načine kako izigrati porezne i ine zakone voljene domovine i kako što lagodnije živjeti.
Uzalud, od jutra-do-sutra, naši poljoprivrednici na poljima teglili, uzalud im njihovi kvalitetni proizvodi, uzalud podržavaju ‘svog’ ministra koji je ‘u dobroj namjeri’,za boljitak našeg seljaka, donio onaj nesretni i, za par dana, povučen Pravilnik o…
Na najsuvremenijim traktorima i kombajnima Slavonije i Baranje seljak se može satrti od posla, svejedno će ostati ‘zadnja rupa na svirali’.
Jer, predanim radomnikad ne može ni steći ugled ni društveni utjecaj pojedinih onovremenih kamiondžija, vozača autobusa, švercera…
