I prije sve izraženijih klimatskih promjena diljem globusa – za koje bahati Amer ne haje i ne priznaje ih – u srpanjskim danima znao je upeći zvizdan kad je vatrena neman nerijetko znala harati dalmatinskim šumama, vinogradima i maslinicima, ali ovogodišnja srpanjska vatrena stihija Dalmaciji je učinila do sada neviđenu štetu – ostavljajući za sobom samo pepeo i pustoš.
UŽAS nad užasima! Što su ti ljudi sve doživjeli i kroz kakve strahove i nadljudske napore su prolazili samo da obrane vlastite domove i goli život – to je nevjerojatno
I na malim ekranima prizori vatrene stihije djelovali su zastrašujuće, užasavajuće, a kako je tek bilo ljudima na terenu: vatrogascima, stanovništvu i svima koji su nesebično sudjelovali u obuzdavanju požara.
Sav taj užas – iz fotelje klimatizirane sobe – mnogima je teško i pojmiti?
Iz zraka snimljene scene apokaliptičke opožarenog dijela Dalmacije prikazane na televiziji i osjećaje tamošnjih ljudi možda bi mogla dočarati tek slika iz 1895.
OČAJ! – iliti – VRISAK! norveškog slikara Edwarda Muncha.
Jer, osim šuma, ljudima je pred očima oganj gutao voćnjake, vinograde, maslinike, stoku, gospodarske objekte, pa i vlastite domove, zapravo, gledali su kako im vatrena stihija u pepeo pretvara sve što su vrijednim žuljevitim rukama godinama stvarali i stjecali.
Iako službena istraga o mogućem počinitelju/ima, zapravo, još nije ni započela javio se čovjek koji s priličnom sigurnošću upire prstom u krivca katastrofalnog požara u okolici Splita.
Naime, svećenik po imenu Stipan Mihael Dragun, rođeni Splićanin koji živi u Poljskoj locirao je samu srž zla. Nema druge, to je djelo “Nečastivog”, pa je zato, poručuje dotični svećenik, “Gospodin u svom gnjevu spustio na grad oganj i sumpor”, jer, “pretvoriti grad u Sodomu i Gomoru (Ultra) pa se sad svi pitaju i čude, kako nas snađe takvo zlo”!?
Iako su na prokazanoj Ultri bili i pojedini svećenici (istina, kažu, samo kao promatrači!), svećeniku Stipanu Mihaelu Dragunu stvar je kristalno jasna. Stvar bi trebalo, možda, još mrvicu stilski dotjerati, potom učinkovito ju u svoj puk implementirati, pa nek’ ateisti i agnostici od zavisti – k’o kokice puknu.
I, pored svih prirodnih nevolja koje nas prate; poplave, grad iz gradonosnih oblaka, pijavice i olujni vjetrovi koji stogodišnja stabla zajedno s korijenjem k’o od šale čupaju, s kuća i tvornica odnose crepove i čitave krovove, međutim, za ovogodišnjeg plamenog užasa u Dalmaciji, valjda, ne računajući kako će u javnosti to odjeknuti, pred čitavom nacijom političari su se baš – “legitimirati”.
Pa, mislim, stvarno.
Da pučani od muke puknu kad vide…, kad slušaju…, kad čuju…, kad čitaju… – kako se prakticira, toliko proklamirano, zajedništvo – među našim političarima.
O saniranju šteta nakon prirodnih katastrofa novca je uvijek nedostajalo, pa zašto bi ovoga puta bilo drukčije?
Pomoć vatrogasnim društvima koja jedva imaju s čime izići na teren gasiti požare Hrvati u svijetu zajedno s hrvatskom dijasporom već skupljaju sredstva za pomoć domovini i domovini svojih predaka, međutim, upitajmo se; kakvi smo mi to ljudi u domovini i kakvo nam je društvo u cjelini?
Zašto za zdravstvo i za lijekove (osobito one jako skupe) – novca nema, a za sumnjive javne nabave – novca ima; zašto za obrazovanje i školstvo – dovoljno nema novca, a za ne transparentne poslove, recimo, u visokom obrazovanju za sve interesne strane – love ima; zašto za palijativnu skrb i za jeftinije domove Za starije i nemoćne osobe – novca nema, a za političare i njihov komoditet – novca ima koliko god im zatreba?
Čak, i za lažne dnevnice – novca ima.
Zatim, kako i koliko naše pravosuđe na razotkrivanju i osudi lopovluka učinkovito radi, koliko se – i je li se – od pokradenih milijarda našeg novca, išta u državnu blagajnu vratilo, zna li, možda, itko u javnosti taj podatak?
Možemo li uopće zamisliti ovo: (naravno, bez onih već davno opljačkanih milijarda kuna ili eura posakrivanih negdje u toplijim svjetskim destinacijama), zamislimo da nam je sada dostupno barem onih Agrokorovih 40 i kusur milijarda kuna (to je tek ono što je javno obznanjeno) koliko bismo tolikim novcem mogli pomoći unesrećenima u požaru u Dalmaciji, koliko opožarenog terena sanirati (pošumiti), koliko izgraditi palijativnih jedinica za bolesne i nemoćne, koliko skupih lijekova bi se moglo kupiti, koliko…, koliko…, koliko…
Pobogu, kako za takve stvari – novca nema, a za pljačkanje države – novca ima?
