– Bolje je pitati i biti budala na pet minuta, nego ne pitati i ostati budala zauvijek!’ – kineska poslovica.
Pa, dobro ljudi, dokad ćemo ovako? – pita se ona, šutljiva, tiha većina naših građana? U vražju mater i mediji i njihove vijesti. Puna nam je kapa svakodnevnog ‘crnila’. Pobogu, dajte nam malo pozitive, a ne iz dana u dan crnjak, pa crnjak.
Taj odurni i sve zlokobniji ‘crnjak’, cereći nam se u facu,opasno se nadvio nad nas. A, kad bolje razmislimo, još smo dobro i prošli, jer kako su ‘uglednici’ radili – majstorski su nas – ‘izradili’. Dokad ćemo ovako? – pitaju se mnogi jer, kakve smo sreće – ovobi moglo potrajati…
Nismo valjda ONOME gore tako gadno zgriješili, da nas baš ovako iskušava, da na vlastitoj koži osjetimo koliko dugo možemo trpjeti i što smo sve kadri istrpjeti…
Bilo kako mu drago, valjat će se vraški uozbiljiti i ‘dobro razmisliti što bi trebalo poduzeti’ – kazali bi političari. Zapravo, političari rijetko ili nikad ne kažu što točno misle poduzeti, radije će u miru razmišljati, pa ako treba, još će malo razmisliti što poduzeti (naravno, ne navodeći tko će, to nešto; morati, kada će, na koji način će učiniti i koliko bi sve skupa to koštalo). Priznajmo, nije lako biti političar – u Hrvatskoj.
Možda bi pomoglo, recimo, ‘povjerenstvo za ozbiljna razmišljanja…’, jer, ako politika i državne institucije ovakvu praksu ne dokinu treba porazmisliti o angažmanu nekog licenciranog ‘egzorcista’ koji bi svojim metodama istjerao ‘zloduha’ – iz hrvatskog društva? Treće solucije, izgleda, nema.
Ova prekrasna zemlja, zemlja radišnih ljudi opustošena od svojih ‘zaslužnih’ sinovauz još preostale resurse (naravno, nije još sve ‘pokradeno’!) naprosto mora smoći snage za novi početak, za novi uzlet, za zaokret ka boljem, pravednijem i poštenijem sustavu vrednovanja svega pozitivnog, a ne da na scenu redovito doplivavaju neki kvarni tipovi koji, sijući mržnju i netrpeljivost prema prirodno različitom… – poput hlapa – vuku nas u ‘rikverc’.
Bit će teško, ne dvojimo, ali je moguće. Moguće je ako politika bude ustrajna i odgovorna u rješavanju problema. Ako se iščupamo iz pandža kriminala, u svim segmentima i na svim razinama društva, bit ćemo na konju. Jer, ovolika premreženost, ukorijenjenost i od ‘grešnih struktura’ tolerirana lopovština poput otrovnog bršljana opasno nas guši da jedva dišemo, dok većina odavno diše – na slamku.
Da je Al Capone još na životu, taj ‘uglednik’ bi se obreo u Hrvatskoj, prilagodio se, ne kvareći imidž sebi sličnima.Bolji život mnogi su potražili, i našli, u nekim uređenijim zemljama od naše, negdje gdje se poštuju zakoni, gdje se isplaćuju plaće i plaćaju porezi, bez iznimke, gdje se cijeni rad i radnik…
Od svakog premijerova javnog istupa već pomalo i strahujemo; što i kakvu novost će nam priopćiti. Jer, njegovi istupi pred kamerama, a osobito njegovi istupi pred velike katoličke blagdane, recimo, pred Božić i Uskrs, uistinu su bili znakoviti. Radi li se o taktici ili o slučajnosti, teško je dokučiti?
Na badnjak nam čovjek najavi: ‘Otkupit ćemo INA-u od Mađara’! – (neko vrijeme će to još ‘fermentirati’) – pred Uskrs puče ‘bomba’ Agrokor, pa brzinski napisan i u Saboru izglasanlex Agrokor…
Što je sljedeće? Što slijedi za Tijelovo? Tijelovo je isto zapovijedani crkveni blagdan, pada na četvrtak kad svećenici s procesijama vjernika u pobožnosti blagoslivljaju žitna polja, četvrtkom i Vlada zasjeda. Očekuje li nas još poneka premijerova ‘radosna vijest’ poput onih prethodnih? Iščekivanje frustrira, a pitanja se roje…
Jer, kad premijer stane pred kameru; onako visok, skoncentriran samo na ono što je bitno, ozbiljan kako i dolikuje političaru njegova ranga, naočit, šarmantan, manira i vokabulara pravog europljanina i iskusnog diplomata verziranog za mnoga pitanja, pa kad, onakav stasit, raširi ruke, raširi prste na rukama, pa ih skupi kao u pregršt, pa ponovo raširi, pa skupi, a iznad snimatelja i novinara ujednačenim pokretima, lijevo-desno šara pogledom, pa još kad onako sugestivno podigne obrve, zabacujući ih čas ulijevo, čas udesno – zadivljen, i pojavom i dojmom koji ostavlja na promatrača – matere mi, sav protrnem, što li će poručiti, čime će poentirati.
Kao i mnogi, volio bih slušati samo pozitivu, međutim, ni on nije svemoguć, a realni život i želje građana posve su nešto drugo. Ako bude sreće, pa – ‘treća, ipakbude, sreća’, za sljedeći zapovijedani crkveni blagdan, možda nas crne vijesti zaobiđu. Da predahnemo.
Ne mnogo prije Velikog tjedna, još u vrijeme poklada, padoše maske uglednih, dotad, društveno prihvatljivih i nedodirljivih osoba, ali s potpuno neprihvatljivim ponašanjima. I u biznisu i u politici Hrvatske. Razgovoru novinara M. B. i guvernera HNB-a B. V. vezano za aferu ‘Agrokor’ svjedočile su kamere: ‘(…)čemu sad čuđenje kad su još pred pet godina (2012.!), svi sve znali(…)’ ? – rekao je guverner B. V.
Davnih dana je glazbeni veteran D. B. u svom hitu pjevao: ‘Svi su znali, svi su znali, da smo ljuuuubovaaliiii…’, a mi tek u 2017. doznajemo da naši ‘odgovorni’ već pet godina znaju za nepodopštine, gore spomenutog, uglednog građanina. Pa, ako su ‘svi sve znali’, ako je guvernerova tvrdnja istinita, a na nju nije bilo eha, što drugo zaključiti nego: ‘svi su znali, al’ su nam lagali’!
Ili, može pitanje: ‘tko je sve tajio, a tko zatajio?’ Doznatipravu istinu, o aferi ‘Agrokor’? – Šanse su male, gotovo nikakve jer, u igri velikih ‘igrača’ i raznih interesa oko teško ‘oboljelog tkiva’ – to je nemoguće. Interesi su zamršeni i toliko isprepleteni da izgledaju poput zmijskog klupka u vrijeme njihova parenja.
Dvojba svakako postoji. No, tko je taj toliko odlučan i ‘ludo-hrabar’, svoju ruku gurnuti u to ‘zmijsko klupko’? Jer, kaže narod;makar mati bila i prostitutka, nitko neće priznati da je kurvin sin.
