Pa da odgovorim na pitanja koja mi često u inbox pristižu. Kako nastaju tvoje ljubavne pjesme, tekstovi i ove ljubavne priče i što je od toga istina. Što si ti od toga doživjela…
Imaš bujnu maštu. Ne pitaju to ljudi koji me poznaju. Ma ne poznaju oni mene. Oni uglavnom dobrano nagađaju, a možda bi ponekad i oni sami tako nešto napisali.
Ali… teško je napisati priču. Izrazito. Imati DAR. Pa čak i onda kad se najmanje 20 godina motaš među ljudima i spužva si kojekakvih događaja, ljudske pravde i nepravde, raspleta, zapleta. Gdje je u svemu tome ljubav?
Ne mogu vam odgovoriti jer možda ne biste razumjeli gdje leži to iskustvo, neiskustvo, fokus i zapažanje, smisao za ljepotu ljubavi. Kada je uzeti, kada kraj nje proći, ljubiti samo jednom, sto puta ili jednostavno koliko puta nam se ona uvuče pod kožu. Imam 50 godina i žena sam.
Moralna, manje moralna, za okolinu nepodnošljiva, ponekad draga, nekome potrebna. Ali… da mi netko nudi sad zlata i srebra i da se vratim unatrag, ma meni bi opet pisanje bilo sve. A što se ljubavi tiče, ne libite se uzeti i ljubiti što vam je srcu drago.
Ponekad za neke stvari samo jednom imamo priliku. I nikad više. Jednom živimo. Samo jednom. I ako smo pametni, nećemo varati sami sebe. Ljubit ćemo pametno. Jednom ili sto puta, nebitno. Nećemo se hraniti tuđim ljubavima. To rade šupljoglavci. Nećemo voljenima zagorčavati život. To rade zeleni.
U svim godinama života ljubavi mogu biti istinski lijepe koliko smo kroz život ljepote nakupili u svojem srcu i duši. Nadam se da sam odgovorila na pitanje i da sve znate. Ako ne, mogu ponoviti. Voljela sam dovoljno da moju priču uvijek iznova pročitate u dahu. I ako mislite da će vaš … za inat nevidljivi klik… ostati nevidljiv, a pročitate svaki tekst i upijete ga, meni je svejedno.
Ja volim iskrene ljude i uvijek ću ih oko sebe okupiti toliko, koliko ja želim. Oni koji to ne mogu, ne žalite. Niste se dovoljno trudili ili vam nije trebalo. Zato vam pružam plodove svojega Dara i rada. To sam ja. I nebitno je koliko sam voljela. Ne znam ni sama. Svaki put kad započinjem priču, proživim jedan život.
Znači, u pričama su sve moje ljubavi. Žive, izmišljene, željene, profulane, ukradene. Jedino mi je žao kad mi osobe koje bi me morale najviše poznati, kažu: Imaš bujnu maštu. Mislim si, jebala te mašta, da prostite.
S kim sam se ja to družila? Eh, sad kad volim samoću, možete pitati bilo što. Mislim da sam odgovorila. Volim vas, posebno one koji su uz mene na mojem spisateljskom putu.
