Čitavo vrijeme sam se toga pribojavao. Strahovao sam da ću biti ‘razotkriven’. Ljudima tu nešto, kao, poručujem kakvi bi otprilike trebali biti, a zapravo, već odavno ‘kao partijski stručnjak ne samo da tumačim Bibliju već i izmišljam ‘Biblijske savjete’ za promociju partijskih doktrina’.
Vidite, što je pronicljivost pojedinca! Priznajem, ponadao sam se da će ta moja ‘ilegala’ još potrajati, međutim, ‘pronicljivi čuvar svekolikog nacionalnog napretka’ svojom lucidnošću me brzo skužio. I rastužio. I, naravno, sve je otišlo k vragu. Što ću sad, jadan, pitam se?
Već sam i zaboravio na onu izreku: ‘Zaklela se Zemlja Raju da se tajne sve doznaju!’ Tako je i sa mnom, a i s drugim suvremenicima aktualnih zbivanja u Lijepoj našoj. Mnogi od nas, još uvijek živućih, iz onoga rutavog vremena pamtimo poprilično toga. I dobroga i manje dobroga. Da ne kažem – lošega.
Oduvijek je tako; nekome dobro – nekome baš i ne. To je život. Naravno, gore spomenuta izreka je najaktualnija kad se otkrije neka značajnija nepodopština nekoga glavonje koji je na košti poreznih obveznika. Međutim, sa mnom je nešto drukčije; nisam na državnim jaslama što, naravno, ne znači, iako sam se tomu nadao, da neću biti ‘otkriven i razotkriven’.
E, ovako i sasvim ozbiljno: Odlučno, i s indignacijom, odbijam pravo svakome tko bi me uspoređivao i stavljao u isti koš sa znanim i neznanim plagijatorima, s plagijatorima svih boja i zastava – i da mi pripisuje nešto što uistinu nisam.
Molit ću lijepo, poštujte moju odluku! Jer, ma kako se ta gospoda i drugovi zvali, kojim poslom su se bavili, kakvim se poslom danas bave, njima ne nalikujem, niti im pripadam! Ne, dame i gospodo! Hvala na ponudi – to nije moje društvo!
Da smo načisto; sve što citiram, stavljam u znakove navoda (‘…’).
Među knjigama koje sam u životu čitao nalazi se i knjiga koju sam odavno pročitao, u koju i danas često zavirim, koja mi je na dohvat ruke, na noćnom ormariću, a nosi naslov:
‘Novi zavjet živim riječima – KNJIGA O KRISTU’
Treće izdanje iz 1993. Izdala Duhovna stvarnost, Zagreb, Basaričekova 2.
U ‘Evanđelju koje je napisao MATEJ’, spomenute knjige na stranici 17 ‘poglavlje 6 – redak: 5,6,7, i 8’… govoreći ‘…O molitvi…’ piše sve ono što sam o molitvi u prethodnoj kolumni napisao. Pa, ‘ako laže koza, nadam se, ne laže rog?!’
Nesklon sam opanjkavanjima neistomišljenika, nesklon tračevima, nesklon neistinama i pretjerivanjima. Takav ovozemaljski život živim. Kakav god da jest, to je moj život, moj slobodni izbor, izbor kako ću misliti, kako ću živjeti.
S time se još uvijek poprilično dobro nosim. Dokad? Pojma nemam! Imam svoga posla i preko glave da bih bilo koga mrzio, bavio se tračevima i olajavanjima…
Ni u jednoj kolumni, a ni onoj objavljenoj 10.12.2016. u 14:21 – ništa nisam izmislio, nikada ne izmišljam niti pišem neistine.
Sve što sam do sada napisao i javno objavio plod je mog osobnog stava i promišljanja života, života kako ga ja doživljavam, moga pogleda na događaje koje sam kao i mnogi drugi preživio, koje sam upamtio, koje proživljavam i preživljavam. Ništa više – ništa manje. Ne osjećam potrebu ništa ni dodavati ni oduzimati. Bilo je kako je bilo i točka!
Ako netko misli, k tome još i druge uvjerava u to, da se budućnost gradi na netrpeljivosti, na laži, na mržnji, na revanšu, na osveti – gadno griješi. Povrh toga, još se moli Bogu!
Ma, hajte molim vas!
Jesmo li ikada pomislili da nas netko, za svoj račun, međusobno svađa da bi, taj netko, na našoj neukosti i zatucanosti na kraju – omastio brk?
Poznato je, od pamtivijeka; teško je suočiti se s istinom. Činjenica jest; lakše je prihvatiti laž i život u laži. Međutim, svatko ima izbor; želi li živjeti u laži ili suočiti se s istinom.
Eto, jedan me čitatelj (I. N.) u svome komentaru na kolumnu – ‘…izgleda, još nije gotovo?!’ pogrešno prosudio i nepravedno osudio – citiram: ‘Ne samo da partijski stručnjak tumači Bibliju, već i izmišlja ‘Biblijske savjete’ za promociju partijskih doktrina’.
Ne osvrćem se, inače, na komentare, međutim, na komentar ovoga komentatora sam odgovorio…
Ono što i o čemu pišem, vlastoručno potpisujem, moje tekstove, pretpostavljam pročitaju ljudi i puno pismeniji i puno pametniji od mene, pa – svjestan te činjenice – nastojim se služiti činjenicama i logikom, a logika je… ma, znate već što je logika…
U prošlotjednoj kolumni sam napisao i ovo: ‘…istina, baš, svakoga oslobađa. Oslobađa tereta. Unutrašnjeg tereta, kojeg svaki pojedinac nosi u sebi, koji ga sputava i poput opake zloćudne bolesti izjeda iznutra’.
Znam, ponavljam se: ‘Svijet počiva na laži i prijevari!’
Ako netko tu činjenicu ne prihvaća vjerojatno ima valjan razlog zbog čega ju ne prihvaća i zbog čega živi u vlastitoj ili u tuđoj laži.
Također sam, u kolumni ‘…izgleda, još nije gotovo?!’, napisao: – ‘…nema nepogrešivih.’ – ‘…da je, čak, i previše, na nedužna čovjeka baciti ljagu’ – ‘Javnu ljagu’ – ‘Da mu uništite život!’ itd., itd.
Poštovano čitateljstvo portala eMedjimurje.hr,
kao gost kolumnist na našem i vašem portalu kolumne objavljujem gotovo 4 godine. Vjerujem da sam u mojim uradcima uvijek bio korektan, da u svojim stavovima ne idem na osobno prozivanje, a kamoli na vrijeđanje. Ne, nije to moj stil pisanja. Sve, baš sve se može reći i izreći na uljuđen i ljudski način.
Eto, minule, 2015. godine tiskao sam svoju, drugu po redu, knjigu kolumni pod naslovom ‘OSVRTI… s pogledom naprijed’.
Recenzenti knjige su gospoda: Ivica Jembrih, književnik i Marko Rašić, prof.
– Knjiga je obujma 260 stranica, – meki uvez – cijena 60,00 kn.
Pa, ako nekoga zanima saznati nešto više o autoru, o knjizi – (u knjizi su i tekstovi još ne objavljivani!) – za informaciju, slobodno kontaktirajte redakciju portala eMedjimurje.hr na info@emedjimurje.hr.
