(jer “…po bolnicama se najviše umire!”)
Nama u Hrvatskoj, izgleda, kao da nije stalo do što bržih i jednostavnijih rješenja naših nagomilanih problema. Ma, o kojem god segmentu društva bila riječ i koji god problem treba rješavati mi sve zakompliciramo. Upitamo li bilo kojeg poduzetnika svaki će se složiti da je vrijeme novac, a mi, brate, i najjednostavnije stvari kompliciramo otežući s rješenjem do – unedogled.
Svaka nova garnitura vladajućih počinje sve ispočetka, jer ne-daj-bože da su prethodni vladajući nešto učinili dobro. Već šesnaest godina svaka nova garnitura kreće ispočetka. Temeljni zakon, Ustav, se mijenja kako političarima paše, važni datumi naše novije povijesti se mijenjaju kako se kojim vladajućim svidi (da je izvedivo i 1. maj – Praznik rada i 8. mart – Dan žena bi promijenili u bog-te-pitaj što!) i onda je čudno zašto ljudi za državne praznike ne izvjese zastave. O domaćoj valuti da ne govorimo. Euro je valuta u kojoj se računa, a ne hrvatska kuna.
Ustanovilo se, kažu, da su prijevremeni parlamentarni izbori jedanaest milijuna kuna jeftiniji od prosinačkih – redovnih. Pa, za miloga Boga – kad se već kunemo da trebamo štedjeti – zašto ne bismo češće organizirali prijevremene parlamentarne izbore? Jer, složit ćemo se, jedanaest milijuna kuna nije baš zanemariva svota koja bi kao melem na ranu dobro došla nekoj od derutnih škola, zatim, za liječenje teško bolesne djece ili – kad se već ne otvaraju proizvodni pogoni (sada jako aktualno) – za otvaranje pučkih kuhinja, skloništa za beskućnike, za…
Zar smo bezidejna nacija pa ideje i ideologije “uvozimo”? Kanada i Australija su nam nepresušna vrela ideja, ideologa i ideologija. Političari se užasavaju koliko mladih odlaze trbuhom za kruhom. Teško podnose autobuse krcate mladim ljudima za put Europske unije. Dobro, možda im i jest žao, ali što ta naša “užasnuta viđenim” i dobro plaćena gospoda čine da ih zadrže na njihovoj djedovini – što?
Vjerujem da – oni stariji – naši uvaženi još se sjećaju pjesme Alekse Šantića iz 1896. godine: “Ostajte ovdje”. Možda ne bi bilo na odmet da ju sa saborske govornice, ako ne čitavu, a ono, barem djelomično netko izrecitira i podsjeti malobrojne što su još u dvorani kako se nekada pjesmom upozoravalo na sunarodnjake (“grki su tamo zalogaji hljeba… gdje svoga nema i gdje brata nije…”) da ostanu na vlastitoj grudi.
Ili, još bolje; izrecitirati ju treba, recimo, petkom, prije izglasavanja zakona o kažnjavanju zastupnika za izostanke sa saborskih sjednica. To bi bio, nadam se, pun pogodak! Evidentno smo sve starija nacija i problemi za zdravljem ljudi je popriličan. Stigla nam nova vlast, uhodava se nova retorika vladajućih i umjesto da smanjuju administraciju, vlast ju povećava.
Dobili smo još jedno, novo, ministarstvo.
Donedavno Ministarstvo zdravlja dolaskom novoga ministra preimenovano je u Ministarstvo zdravstva. Hoćemo li zbog toga biti zdravija nacija? E, sad, ni po jada ako ćemo imati kvalitetniju zdravstvenu uslugu, ako ćemo kraće čekati na preglede ili operativne zahvate, međutim…
…međutim, kako stvari stoje i kako se sugerira u kojem pravcu se pokušava skrenuti, od kvalitetne zdravstvene usluge nećemo imati bog-zna kakve hasne.
Naime, o čemu je riječ; poznato je da unazad nekoliko godina crkva u Hrvata postigla je ogroman utjecaj u društvu i u državi. Župnik N.M. iz mjesta V. svoje župljane je pozvao da “kada im pozli ne zovu liječnike već svećenika…”, piše N1.
Zatim dotični dodaje:
“Ljudi brzo trče k liječnicima, a oni ne mogu spasiti čovjeka…” Potom gospodin župnik otkriva i ovo: “najviše ljudi umire po bolnicama… i kako je opasnije da čovjek umre bez sakramenata”.
Dalje se kaže:
“Ako je Božji plan da čovjek preživi, stići će i do liječnika… Liječnik nije gospodar života i smrti i zato se događa da ljudi umiru u bolnicama…”
Letak s ovim naputkom župnik N.M. iz mjesta V. navodno je objavio još prije tri godine, ali je tek ovih dana postao pravi hit na društvenim mrežama.
