Rječnikom sa Sinjske alke kada alkar ne pogodi ništa, sudac kaže’….taj i taj u ništa’. Tako je bilo i u dugo najavljivanom sučeljavanju Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića. Jednostavno debata je bila ‘u ništa’ jer je Togonal postavljao pitanja kao Ivan Tarandek na Susretima mladih 1974. godine, a uškopljeni dvojac ili bolje rečeno politički blizanci o najvažnijim stvarima nije kazao ništa.
Hrvatski športaši i u Brazilu pokazuju kako su najbolji hrvatski proizvod i kako će svijet Hrvatsku više znati i pamtiti po Sandri Perković, Sari Kolak, Josipu Glasnoviću, Filipu Hrgoviću i drugima koji u brazilu brane boje Lijepe naše domovine, nego li po Vesni Pusić, Ivi Josipoviću, Luki Bebiću, Ivanu Vrdoljaku, Stipi Mesiću,Vladimiru Šeksu i drugima koji su od 1990. godine uništavali našu domovinu. Najljepšu na svijetu.
Gledajući i slušajući na državnoj televiziji, koja je zapravo sve samo ne državna, odnosno nacionalna, debatu između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića u režiji Mislava Togonala, pitao sam se prvo i prvo tko je Mislava Togonala odredio za voditelja debate, jer pitanja su bila toliko nevažna i bledunjava, kažem, kako je bolja 1974. godine na Susretima mladih sastavio Ivan Tarandek iz Zadbrega, koji je u onim olovnim vremenima natjecatelje pitao je li Dunav dulji od Save i je li Jelikić zaslužio mjesto u nogometnoj reprezentaciji pred Žungulom.
Togonal nije kandidate za buduće premijere pitao da se jasno odrede prema Miloradu Pupovcu najvećem sijaču mržnje u Hrvatskoj, a ovaj dvojac da dobije priliku i jasno kaže, ako se drugu Pupovcu Hrvatska ne sviđa neka ode u Srbiju. I točka. Neka odu i svi profesionalni antifašisti, portalovci, nevladini udrugaši i povjesničari, pak će Hrvatska konačno biti slobodna, nezavisna i napredna država kakvu su sanjali hrvatski branitelji ranih devedesetih minulog vijeka.
Očekivao sam od Togonala da pita ili zatraži mišljenje o tome tko je u Hrvatskoj 1991. godine srušio 186 katoličkih crkvi. A koliko je Hrvatska časna i sveta vojska srušila srpskih ili pravoslavnih crkvi u Srbiji? I niti jedan nije jasno kazao kako Srbija neće imati njegovu podršku za put u EU dok ne plati svu počinjenu štetu na crkvama, građevinama, poljima, šumama, naftnim izvorima, prometnicama i drugdje gdje je stupila njihova i četnička noga.
Želio sam čuti od Togonala pitanje što i kako će se postaviti i riješiti problem stotina tisuća ljudi kojima su ovršena sva primanja, od dječjih doplataka, preko mirovina i naknada za elementarne nepogode i blokirani svi računi.
Milijun ljudi trpi zbog ovršnog zakona kakvog nema niti u jednom plemenu, a kamo li u državi, a o tome se ne govori i pita. I žele li budući premijeri konačno ukinuti FINU jedno od najvećih hrvatskih zala. Ili, do kada će hrvatski ljudi plaćati nesposobni DORH i USKOK zajedno s Tamarom Laptoš, kojoj je poništeno više zahtjeva za progon i zatvor nego svim tužiteljima i sucima zajedno. Ona i njoj slični optužuju i proganjanju ljude koji im se osobno ne sviđaju, a evo ne diraju Jakovinu, Vrdoljaka, Pusičku, Mesića, Stanimirovića, Milanovića i sve lijevičare, a zatvorili su Bandića što je iznajmio nekakve štandove, prevezao bolesnu novinarku, Mamića što je Modrića prodao za dvadeset europskih milijuna eura, a ne Brbića koji nije uspio prodati niti jednog bilog tića i Hajduka gotovo upropastio.
Nije Togonal političke blizance pitao hoće li i dalje dopuštati da na Brijunima banči Rade Šerbeđija sa svom mogućom svitom, a na te Brijune ne može i ne smije kročiti niti jedan hrvatski branitelj. Da, istina je na Brijunima nije bio niti jedan jedini hrvatski branitelj a bili su i jesu tamo oni koji su zagovarali Veliku Srbiju i kada je počeo Domovinski rat otišli su u Srbiju.
Nije pitao zašto je Ranko Ostojić ostao na čelu MUP-a, a nije otkrio tko je na Poljudu iscrtao kukasti križ, ili zašto Vlaho Orepić ne odgovara što on nije pronašao crtače s Poljuda, kao niti onoga koji je crvenom bojom polio spomenik francuskom branitelju u Vukovaru i Barešićev u Dalmaciji.
Politički blizanci gotovo u svemu što je na štetu većine hrvatskog naroda u potpunosti su se složili, je u stvari njima dvojici je dobro, a niti Togonal ne mora brinuti za svoju službu dok god izbjegava govoriti o stvarnim hrvatskim problemima i naraštajima na ljude koji žele ‘hrvatskiju’ Hrvatsku i dok kao hrvatski problem postavlja propovijedi hrvatskih biskupa i kardinala koji jedini brane pravo Hrvata i Hrvatica, katoličkih obitelji i vjernika.
No, može biti koristi od debate Milanović- Plenković, ako je narod prepoznao da oni koji su do jučer gospodarili Hrvatskom to više ne mogu jer su nesposobni i brinu o saborskim foteljama i onima u Banskim dvorima, a ‘fućka’ im se za radnike iz Poznanovca koji su upravo dobili otkaze, o mljekarima koji tri mjeseca nisu dobili plaćeno predano mlijeko i o tisućama problema i na kraju kraja čini mi se kako jedino Živi zid barem brine i misli kada već ne može djelotvorno braniti one koje nemilosrdno izbacuju iz stanova i kuća, koji nemaju pravo na rad i zaradu, koji doslovce nemaju za što kupiti kruh i platiti rtv pristojbu, komunalnu naknadu, legalizaciju onoga što su znojem i krvlju izgradili u mladosti, koji se ne osude ići liječniku i umiru u ranim godinama i koji si godinama nisu kupili košulju ili cipele.
O takvima koji su postali dužnički robovi zahvaljujući politici i bankarima do kraja života, koji more ne mogu niti sanjati, koji nemaju za registraciju traktora i koji piletinu vide samo u prospektima koje im nemilosrdno teklići donose pred vrata, Plenković i Milanović ne razmišljaju niti govore.
